Proizvodnja pilića na području Majevice veoma je isplativa, tvrde proizvođačai budući da nemaju konkurenciju, a dobijaju i podsticaje od lokalne zajednice.
Agrar je za opštinu Lopare jedan od mogućih strateških pravaca razvoja, pa se godišnje za podršku poljoprivrednoj proizvodnjoj izdvoji oko 35.000 KM.
Načelnik opštine Rado Savić kaže da se novac izdvaja za podršku mlađim proizvođačima, ženama koje se bave poljoprivredom, za podizanje novih zasada, podizanje i izgradnju plastenika, nabavku opreme u poljoprivredi te izgradnju poljoprivrednih objekata.
– Na našem području registrovano je 968 poljoprivrednih gazdinstava. Obrađuje se oko 12.000 hektara zemlje, a 450 hektara je pod voćem. Ovaj kraj poznat je po proizvodnji šljive i stočarstvu, a sve zastupljenija je i plastenička proizvodnja povrća. Ohrabruje nas što je sve više mladih ljudi koji se opredjeljuju za život na selu i bavljenje poljoprivredom – kaže Savić.
Kao pozitivan primjer navodi farmu za tov pilića u Puškovcu kod Lopara, jedinu farmu brojlera na Majevici, ali i susjednim opštinama Ugljevik, Sapna, Teočak i Čelić.
Porodica Đukić, koja se bavi ovim poslom, navodi da je proizvodnja tovnih pilića deficitarna i da nema konkurencije, zbog čega je veoma isplativa. Za proizvodnju brojlera diplomirani ekonomista Vojislav Đukić odlučio se kada je ostao bez posla u loparskom komunalnom preduzeću.
Šestočlano domaćinstvo Đukić, Vojislav, njegovi roditelji Cvijetin i Milka, supruga Milka i dvoje djece žive isključivo od poljoprivrede. Osim farme za tov pilića, bave se i ratarstvom i voćarstvom. Poslove su raspodijelili, a dok je vrijednih ruku i sloge u kući, kažu, nema brige za egzistenciju. U proizvodnom pogonu, u šest turnusa, godišnje za poznatog kupca proizvedu 60.000 komada tovnih pilića.
– Tov pilića nije fizički težak posao, ali jeste zahtjevan. Pilići traže stalnu pažnju. Mora se voditi računa o temperaturi, da imaju uvijek dovoljno vode i hrane, a prostorije treba redovno zračiti i čistiti. Tržište traži piliće težine od dvije do 2,50 kilograma i to je neki normativ koji se mora ispoštovati – kaže Vojislav.
Objašnjava da nakon što isporuče piliće, prostorije moraju očistiti i dezinfikovati zbog čega moraju da plate radnike. Objašnjava da razmišlja o proširenju posla, jer je kompletna proizvodnja unaprijed dogovorena.
– Solidno živimo ali uvijek može više i bolje. Objekat u kojem tovimo piliće je star i dotrajao, pa se stalno nešto mora ulagati. Ako ostane ovako, pravićemo novi i veći – kaže mladi peradar.
Vojislavov otac, Cvijetin Đukić, kaže da je džaba posjedovati imanje ako nema nikoga da na njemu radi. Srećan je, kaže, što su njegova djeca odlučila da ostanu na selu i da se bave proizvodnjom.
– Spreme se kukuruz i pšenica, obere voće, ispeče rakija, utovimo i svinje i koje goveče. Proizvodemo za sebe, a ponešto se i proda – kaže čiča Cvijetin.
Gradnja hladnjača i sušara
U lokalnoj upravi Lopare planiraju da grade prerađivačke kapacitete, sušare i hladnjače za voće i da u saradnji sa dijasporom omoguće izvoz poljoprivrednih proizvoda sa ovog tržišta na evropsko tržište. U tome im je neophodna, naglašavaju, pomoć resornog ministarstva i Vlade Republike Srpske.
Izvor: Srpskainfo
