Pošto proučimo osnovne uzroke za pojavu rojevog nagona, treba da se potrudimo da se u pčelinjim društvima ne stvore uslovi za njegovu pojavu (rojenje pčela).
Pčelarsku opremu možete naručiti na OLX.BA
Osnovno je da vodimo računa o blagovremenom proširivanju prostora u košnici kako bi pčele i na vrhuncu svog razvoja, i pri maksimalnim unosima nektara i polena, imale dovoljno prostora za svoj smještaj i odlaganje unijete hrane, kao i za dalji razvoj legla.
Za potrebe smještanja meda blagovremeno ćemo dodavati odgovarajući broj medišnih tijela. Da bismo spriječili blokadu plodišnog prostora unijetim polenom ili nektarom, kada naslutimo ovu opasnost, iz plodišta ćemo izvaditi 2 rama (po jedan krajnji), i umjesto njih dodati 2 rama sa satnim osnovama, koje stavljamo, po jedan lijevo i desno, kao pretposlednji. Time ćemo i mlade pčele zaposliti na izgradnji saća, koje će izletnice puniti medom, odnosno polenom, a centralni dio plodišta će biti rasterećen i matici omogućeno polaganje jaja. Ovom prilikom ne treba ramove sa satnim osnovama stavljati u centar legla, jer će ih pčele, zbog izobilja nektara i polen u prirodi, instinktivno napuniti hranom, prije nego što matica bude uspjela da ih zaleže. Time bi, i onako skučeni prostor legla bio pregrađen, a matica bi se orijentisala samo na jednu stranu, pa bismo, već složenu situaciju, dodatno iskomplikovali. Prethodno opisanu operaciju možemo, po potrebi, ponoviti posle nekoliko dana.
Da bi se sprečilo pregrijvanje unutrašnjosti košnice, zbog prekomjernog izlaganja suncu, treba da se trudimo da ih uvijek, kada je to moguće, postavljamo tako da se u najtoplijem dijelu dana nalaze u hladovini. U ovom slučaju treba obavezno ukloniti regulatore léta, i ako je podnjača mrežasta izvući fioku. Ako koristimo krovzbeg možemo ukloniti poklopne daske i omogućiti dodatnu ventilaciju kroz škrge krova. Kod košnica koje imaju Milerove ili slične hranilice, odnosno mogućnost ventilacije preko poklopnih dasaka, treba na odgovarajući način aktivirati ventilaciju.
Pročitajte: Trovanje pčela: prepoznavanje ključnih simptoma
Pčelari su najnemoćniji kada je u pitanju duži kišni period. Zato treba, odmah po ukazivanju povoljne prilike, društva pregledati i, ako nije već kasno, preduzeti odgovarajuće mjere. Ono što pčelar sigurno može da učini, to je da redovnom zamjenom matica predupredi pojavu zvanu rojenje pčela zbog prisustva stare matice. Zbog ovog razloga, najbolje je maticu menjati svake godine. Time ćemo, uz ostale navedene radnje, znatno ublažiti mogućnost pojave rojevog nagona.
Rojenje pčela je rijetko kada je u njima prisutna matica koja ima manje od godinu dana starosti. Ako matice u zajednicama mijenjamo u avgustu, one će naredne godine, u sezoni rojenja, biti mlade od godinu dana. U nekim državama sa toplom klimom, gdje aktivna pčelarska sezona nikada ne prestaje, i gde se veoma intenzivno pčelari, sa velikim brojem seoba, pojedini pčelari menjaju matice u društvima dva puta godišnje u želji da onemoguće rojenje.
Prilično pouzdan metod eliminisanja mogućnosti pojave rojevog nagona predstavlja zamjena starih matica u snažnim društvima zrelim matičnjacima. O ovome se govori i u tekstu pod naslovom „Formiranje nukleusa za prenos matičnjaka”.
Pčelari ne mogu pod stalnom pažnjom držati proizvodna društva koja su odseljena na udaljenu pašu. Da bismo gotovo sigurno isključili mogućnost pojave nagona za rojenjem kod tih društava, treba sinhronizovati poslove oko njihove seobe i dobijanja visoko -kvalitetnih matičnjaka.
Početak uzgoja matičnjaka treba podesiti tako da oni budu zreli za dodavanje nekoliko dana pošto društva budemo odselili na pašu. Drugim riječima, društva treba odseliti nekoliko dana pre pristizanja matičnjaka za dodavanje.
Pročitajte: Kako da vam DIMILICA dimi tokom cijelog pregleda košnice
Ujutru, trinaestog dana starosti matičnjaka, odlazimo kod odseljenih društava. Matičnjake odnosimo na ramu, na kome su i uzgajani, u oplodnjaku sa dva rama puna pčela, naravno bez matice. Ram sa matičnjacima smiještamo između ramova sa pčelama u
oplodnjaku, koji u ovom slučaju ima ulogu inkubatora, odnosno da održava odgovarajuću temperaturu ma tičnjacima. Po dolasku na teren, u odseljenim društvima pronalazimo matice i uklanjamo ih. To je mukotrpan posao, ali se isplati. Po našem nahođenju, matice ćemo ili likvidirati ili ćemo one najkvalitetnije smjestiti u kaveze sa hranom i pčelama pratiljama i čuvati ih u malim društvima
Na terenu moramo prenoćiti kako bismo sutradan popodne obezmatičenim društvima dodali zrele matičnjake koje smo ponijeli.
Ovom operacijom postižemo više efekata. Ako smo sve uradili kako treba, mogućnost pojave rojevog nagona je praktično isključena, a ujedno smo izvršili i zamenu starih matica.
Narednih nekoliko dana doći će do prekida polaganja jaja, sve dok mlade matice ne budu pronijele. Ubrzo potom nastupiće period kada u košnicama neće biti mladog legla koje pčele treba da hrane.
Radni elan u prisustvu mlade visokokvalitetne matice je na vrhuncu, pa pošto nema ishrane legla, u ovom periodu biće znatno veći prinos meda.
Kratak period bez polaganja jaja neće se primijetno odraziti na kondiciju društava jer će mlade matice to nadoknaditi. I primjenom ove metode ne možemo biti sigurni da se neko društvo neće rojiti. Jer, ako je u nekoj košnici već započeo rojevi nagon, a mi to ne primijetimo prilikom oduzimanja starih matica, ovaj proces će se nastaviti i roj izleteti sa prvoizvedenom maticom.
Pa i kada se desi da, pored svih preduzetih radnji i mjera predostrožnosti, dođe do pojave rojenje pčela tj. neko pčelinje društvo dobije nagon za rojenjem i razroji se, pčelar ne treba da očajava već da se divi i uživa u veličanstvenom prirodnom događaju, čija su osnovna načela iznad ljudskog morala i koja u mnogome mogu da budu pouka ljudskom rodu.
Srećna okolnost za opstanak pčelinje vrste jeste što čovjek kod njih ne može ništa bitno da izmijeni. Pokušaje podvala i prinuda one brzo otkrivaju i nastavljaju da žive po svojim pravilima, navodi Veroljub Umeljić u knjizi “Sa pčelama pedeset godina”
