Voćnjaci su se na pragu zime pripremili za mirovanje, ali to ne znači da u njima nema posla. Od trenutka kada opadnu svi listovi, poželjno je i da se voćke okreče. Kreč ih štiti od pucanja kore, u narodu poznatom kao vrbopuc, od štetočina koje su na njihovim deblima pronašle topao kutak gde će prezimeti, ali i od nekih parazita. Iako jedva čekaju zimu da malo predahnu, iskusni voćari kreče stabla čak dva puta godišnje – u jesen, i u proleće, ali ne u svim zasadima i ne svake godine.
Krečenje voćaka je stara mjera koja se još uvek primjenjuje, a naročito je korisna u zasadima koštičavih voćnih vrsta, gde se obavlja svake jeseni, a po potrebi i krajem zime. I mladi zasadi jabučastog voća kreče se svake godine, a stariji svake četvrte. Ovom mjerom štiti se kora od pucanja i nastanka rana tokom zime,kada mogu biti velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura.
Zbog čega se preporučuje krečenje? Odgovor je veoma jednostavan. Kada u toku noći naglo zahladi, sokovi se smrznu i kristali razaraju živa tkiva. Pri prelasku vode u čvrsto stanje kristali zauzimaju veći prostor, šire se i dovode do pucanja kore. Nastale pukotine su ulazno mjesto za prouzrokovače bolesti, one su otvorena vrata za bakteriju Pseudomonas syringae koja izaziva sušenje voćaka. Čim otopli, kristali se tope, a rane ostaju otvorene. Tako, sa smjenom hladnog i toplijeg dijela dana obrazuju se i otapaju kristali, oštećuju tkiva i voćke slabe.
Krečenjem se smanjuje nejednako zagrijevanje stabla i sprječava stvaranje i otapanje kristala, odnosno pucanje kore, usporava se kretanje sokova u voćkama i odlaže početak vegetacije, što ublažava negativne posledice od ranih prolećnih mrazeva. Bijela boja odbija sunčeve zrake, smanjuje zagrevanje i time sprječava stvaranje pukotina. Najbolje vrijeme za ovaj posao je pozna jesen i, po potrebi, kraj zime. Proljećno krečenje koje pojedini voćari rade u martu i aprilu, ne može da spriječi pucanje kore debla i ne služi ovoj svrsi.
Pročitajte: Krečenje voća – Recept za smješu koja će zaštititi stabla
Smjesa za krečenje priprema se od 5kg gašenog kreča (krečnog testa), 500g kuhinjske soli, 100 g kvašljivog sumpora, 100g plavog kamena ili bolje, nekog već pripremljenog fungicida na bazi bakra, 10 litara vode – okvirno za mazanje četkom, ili za 100 litara vode ako će se koristiti prskalica ili atomizer. Smjesa treba da bude što belja i ne valja da joj se dodaju goveđa balega ili ilovača. Zbog čega rastvor treba posoliti? Iz praktičnog razloga – so pomaže smješi da bolje prijanja za koru, nije štetna, a nije ni skupa. Razlog zbog čega se dodaje sumpor nije teško objasniti. On ima zaštitno dejstvo.
Radi se po lijepom vremenu, kada nema vjetra i ne najavljuje se kiša. Smjesa se nanosi debljom četkom ili valjkom za krečenje, pravilno nanetim slojem popunjavaju se sve pore i pukotine na kori. U toku rada boja na stablu deluje prozračno, ali to ne treba da plaši voćare, jer je vlažna. Čim se osuši, postaje jarko bela. Krečenjem se uklanjaju i mahovina i lišajevi. Ako ih ima malo, četka će ih skinuti, ali ako ih ima puno, to je znak da s voćkama nešto nije u redu, da su u slaboj kondiciji, da im nedostaju neka hraniva ili je teren zabaren. U takvom slučaju valja potražiti savjet od stručnjaka iz obližnje Poljoprivredne savjetodavne službe. Osim fungicidnog, bakar u smeši ima i slabo repelentno delovanje jer odbija sitnije štetočine.
Prilikom krečenja voćaka bitno je da sloj kreča bude nanet kvalitetno, kako bi pore kore stabla mogle lepo da ga upiju. Takođe, važno je znati da se ne kreči samo deblo, već i ramene grane, posebno kod mladih stabala, na kojima se radi do dvadesetak centimetara od prvog grananja prema vrhu, odnosno, kreče se i donji delovi grana prvog reda. Dobro nanijet kreč trebalo bi da izdrži cijelu zimu, ali bi na proljeće valjalo da se ceo postupak ponovi, kako ga proljećne kiše ne bi sprale.
