Dobri i iskusni ratari znaju da je kraj februara idealno vrijeme za prihranu pšenice. Oni su naučili zašto je ovo važan posao, kako najbolje da ga urade i koji su koraci neophodni za uspješnu sezonu i dobar rod pšenice. Za one koji još uvijek ne znaju kako da to pravilno urade dajemo nekoliko savjeta stručnjaka koji će im sigurno pomoći.
Mirjana Zdravković, šef laboratorije Instituta za zemljište u Beogradu, objasnila nam je zašto je prihrana pšenice važan posao, kako ona može da utiče na rod i zdravstveno stanje ove kulture, koje vrste đubriva ratari mogu da koriste i koje korake moraju da ispoštuju pre i posle februarske prihrane kako bi ona bila uspešna, isplativa i korisna.
„Pšenica kao ozima kultura nalazi se u fazi mirovanja u toku zimskog perioda. Sa lijepim vremenom ona se polako budi iz zimskog sna i počinje njeno bokorenje. U toj fazi trebalo bi da se prihrani azotnim đubrivima, jer se u osnovnom đubrenju, pred sjetvu pšenice, unese zaista mala količina đubriva. Naime, u jesen ova kultura dobije svega trećinu od potrebne doze azota. Zato je veoma važno da pšenica ostatak prihrane dobije krajem februara, eventualno početkom marta mjeseca.“
“Takođe, veoma je važno da se prije prihrane pšenice uradi analiza zemljišta. Ona će vam dati podatak o sadržaju pristupačnog azota, odnosno njegovih mineralnih oblika, amonijačnog i nitratnog. Ta dva oblika azota su ono čime se pšenica hrani. Ukoliko je zima bila kišovita, dolazi do gubitka azota usljed ispiranja. S druge strane, ukoliko je zima bila blaga, to za ratare može da znači veliku uštedu prilikom prihrane pšenice.“
Optimalarn ok za prihranu pšenice
Najčešće se preporučuje prihrana u dvije faze, prvu sredinom februara, a drugu 15–20 dana kasnije. Dakle, potrebna količina azota trebalo bi da se podijeli u dvije doze. Neki ratari čak rade i treću prihranu, ali je to već veoma skupo, a i brojna višegodišnja iskustva pokazala su da su dvije prihrane pšenice sasvim dovoljne.
Koja đubriva za predstojeću prihranu treba izabrati
Na tržištu sada zaista imamo širok asortiman đubriva. Postoji UREA, koncentrovano azotno đubrivo sa 46% azota, zatim KAN, odnosno kalcijum-amonijum-nitrat, koje ima 27% azota, kao i AN, odnosno amonijum-nitrat.
Naša iskustva pokazala su da se UREA može bacati na zemljištima koja nisu ni pretjerano kisela ni pretjerano karbonatna. Ovo đubrivo, dakle, pogodno je za zemljišta neutralne reakcije, kod kojih je pH od 6 do 7. Kod kiselijih zemljišta UREA može dodatno da ih ukiseli, a na karbonatnim zemljištama može da dođe do potpunog gubitka njenih vrijednosti.“
„KAN je veoma univerzalno đubrivo i preporučujemo ga na kiselim zemljištima. Na kraju, AN nikako nije dobar za zemljišta koja su propustljiva, pjeskovita i slično. Na njima posle veće kiše đubrivo može potpuno da nestane iz zone korijenovog sistema. Ovo je dobro đubrivo, ali samo za određene tipove zemljišta. Naša je preporuka da ratari koriste UREU i KAN.
