Zahvaljujući Savi Vasiljeviću iz Rogolja, koji uzgaja paradne konje i nekoliko puta godišnje ih preže u fijaker, te Mići Ristiću iz Laminaca i Jovi Lepiru iz Brestovčine, koji konje uzgajaju radi utrka i prezanja u zaprege, konji nisu iščezli iz ovih krajeva.
Ipak, konji se vraćaju i u poljoprivredu.
Kobilom zvanom Cura i željeznom ralicom iskovanom prije više od stotinu godina, Slobodan Ilić iz Brestovčine kod Gradiške priprema zemljište za sjetvu krompira i ostalog povrća. Kaže da ga sve podsjeća na djetinjstvo, kada je na identičan način pomagao svojim roditeljima.
Sebi, prijateljima i komšijama pravim redove za sjetvu krompira i ostalog povrća. Ovo je stari način obrade zemljišta, ali veoma pouzdan. Jedino se Cura odvikla od posla pa je moram voditi radi pravca. A kada nikne krompir imam za ovu ralicu i motičice pa ću prvo isjeći korov, a onda i zagrnuti krompir. Hrane mora biti, ko zna kad će nestati ove korone, rekao je Ilić.
Konji se mogu vidjeti u njivama i u Donjim i Gornjim Karajzovcima, Romanovcima, ali i prigradskim naseljima Kozinci i Bok Jankovac. Prednost ovakve obrade je smanjeno gaženje zemljišta i lakše manevrisanje na malom prostoru.
Zemlja je mnogo rahlija kada se priprema konjima. Traktori male parcele ugaze, sabiju tlo i tu su onda problemi. U mom selu , Rogoljima, konji ne obrađuju zemljište, ali služe za parade, folklor i razne manifestacije. Tu je neprikosnoven Savo Vasiljević, kaže agronom Momir Cvjetković.
Sve je više paradnih čilaša
Najpoznatiji ljubitelj konja u cijelom Lijevče polju je Jovo Lepir. Jovo potiče iz Bajinaca, sela koji ima konjički klub. I sam je u Gradišci osnovao klub „Posavko“. Zahvaljujući njemu i Mići Ristiću, konji nisu u ovom dijelu naše zemlje otišli u istoriju.
Samo da prođe ova muka zvana virus korona. Upregnućemo konje u zapregu, spremiti rakije, slanine, domaćeg hljeba, suvog mesa i na nekoliko dana odosmo u manastir Osovicu na planini Motajica. Orme su spremne, kola uglancana, sjetva i radovi u voćnjaku završeni. Odvojićemo vremena i za uživanje, rekao je Jovo Lepir.
Maska sebi, maska konju, što je sigurno sigurno je
Da ljubav prema konju može biti neograničena, potvrđuje primjer Šerifa Seferovića iz Lipovače kod Gradiške. I Šerifov Dorat odradi poslove u bašti, ali većinu vremena provede obilazeći otpade, kako bi se sakupilo što više sekundarnih sirovina. Zanimljivo je da je Šerif i sebi i Doratu stavio maske protiv korone, vodeći se geslom, što je sigurno, sigurno je.
Morao sam i Doratu staviti platno na glavu, jer on nas hrani. A i volim ga , pametan je kao čovjek, rekao je Seferović.
Ljubav prema konjima nema granice, a to pokazuje i Boro Klincov. Boro je instruktor vožnje, a dosta vremena i novca odvaja za vlastitu farmu poni konja. Njegov primjer, kao i primjeri zabilježeni u Rogoljima, Lamincima i Brestovčini, pokazuju da su konji presudni i za razvoj seoskog turizma. Konačno i tom segmentu treba posvetiti dovoljno pažnje.
Izvor: agroportal.ba
PROČITAJTE:
Sportsko ribolovno društvo “Ključ”: Izborili se za gazdovanje rijekama
