Odlike lubenice Kisy su da se njome, jasno, lakše barata jer ju možete lakše oguliti, može se ponijeti na posao, kao užinu u školu, a kažu da je odličnog, slatkog okusa.
Kada sam ja bila dijete, lubenicu je u platonu, kojeg je vukao konj, iz susjednog sela dovozio jedan brkati čiča. Ugrijane na suncu, lubenice do 10 kg, hladili smo u bunarskoj vodi. Nije nam se jednom dogodilo da lubenica ispadne iz kante pa je iščekivanje na slatko uživanje znalo potrajati – dok ju netko vješt ne upeca kantom i kakvom motkom.
U današnje vrijeme, barem u mom gradu, ne možeš kupiti lubenicu ispod 15 kg. Pa uzmeš pola i jedva i tu polovicu smjestiš u frižider. Pored svih ostalih slatkiša i “blagodati” kapitalizma, dogodi se da lubenica propadne.
Valjda baš na nas, gradske ljude u skučenim prostorima i vječito užurbane, misle suvremeni voćari, kao što je i španjolska Grupo Agroponiente koja je osmislila lubenicu Kisy – malu, mini lubenicu težine od 650 do 950 grama. Dakle, barem 10 puta lakšu od onih kakve sam kao dijete u slast jela.
Nazvali su je lubenicom za pojedinačne potrošače i(li) male porodice. Odlike ove lubenice su da se njome, jasno, lakše barata jer ju možete lakše oguliti, može se ponijeti na posao, kao užinu u školu, a kažu da je odličnog, slatkog okusa.
Njezina je kora tamna, meso crveno i čvrsto, a vrijednost na Brix skali kreće se od 10 do 11 stupnjeva (ima oko 106,1 do 112 g šećera po litri soka lubenice).
Kisy lubenica za berbu dolazi između aprila i augusta, uzgaja se u Španjolskoj uz stroge provjere kvalitete u proizvodnji i pakiranju, s klimatskim, fitosanitarnim i drugim nadzorom. Glavna tržišta ove lubenice bit će Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Ujedinjeni Arapaski Emirati.
Jedino što joj možda još nedostaje su ljepljivi prsti i brada niz koje se cijedi slatki sok i beskonačno pljuckanje koštica u krugu dva, tri metra 😉
Izvor: Agroklub
