Kaljeve i paorske peći, kako se u narodu zovu, svojom ljepotom krase mnoge ustanove i svečane salone, dok u domaćinstvima predstavljaju veoma isplativ način grijanja.
Zahvaljujući izgledu kaljeva od kojih su sačinjene i raznih oblika koje mogu imati, ove pećke su se od davnina nalazile na mjestima gdje su se održavala velika okupljanja, balovi i sastanci, koje su najčešće organizovali bogati slojevi društva. Suprotno od toga, u domaćinstvima su se mogle vidjeti skromnije verzije koje su prevashodno služile za grijanje kuće ili salaša.
Danas se može reći da su ove dvije funkcije objedinjene. Pored ljepote kojom upotpunjuju cjelokupan izgled doma, kaljeve peći predstavljaju jedan od najjeftinijih oblika grijanja. Svaki kalj izrađuje se ručno utiskivanjem posebne vrste gline u kalupe. Od modela kalupa zavisi izgled gotovog proizvoda, a od načina sušenja, bojenja i pečenja njegov krajnji kvalitet. Nakon procesa proizvodnje kaljevi se sortiraju i spremaju za zidanje peći, koja može biti različite veličine i oblika. Kako su kaljevi četvrtasti, najčešće su i peći takvog oblika sa mogućim modulacijama u vidu nejednakih četvrtastih oblika, klupica koje čine „produžetak“ pećke i slično, takoreći dokle doseže mašta, a način zidanja dozvoljava njeno ostvarenje.
Pročitajte: Eksperti savjetuju kako da prepoznate LOŠ PELET
Zidanje kaljevih peći može se svrstati u jedan od starijih zanata, a u današnje vrijeme primjetno je da mlade generacije i dalje održavaju tradicionalni način rada, učeći i preuzimajući znanja i vještine od starijih majstora. Tako su braća Vladimir i Ljubomir Hornjak prije desetak godina krenula put učenja osnovnih tajni zidanja, a danas važe za uspješne pećare koji u potpunosti primjenjuju tehnike korišćene u davna vremena. Ovi majstori napominju da je najvažnija karakteristika kaljevih peći to što je sačinjena od prirodnih materijala.
Tradicionalni način zidanja kaljevih peći se i danas poštuje, a to je osnova za garanciju grejnog tela koje može da traje vijekovima. Taj proces podrazumijeva korišćenje gline i ječmene pleve u toku zidanja peći, dok se u nekim predjelima umjesto pleve uglavnom koristi pijesak. Jedina razlika u odnosu na nekadašnji način rada jeste to da se umjesto cigle i crijepa ubacuju šamotne ploče i cigle, jer se na taj način smanjuje potrošnja ogrijeva, a povećava vijek trajanja kaljeve peći.
Kako je cijeli proces proizvodnje i ugradnje kaljevih peći ručni rad, njihove cijene predstavljaju odraz uloženog truda i napora. Uglavnom se kreću od 700 evra pa naviše, što za domaće uslove predstavlja pozamašnu sumu novca. Međutim, zahvaljujući tome što koriste 95% energije za grijanje, a samo 5% ostaje u pepelu i izlazi na dimnjak, utrošak ogrijeva u sezoni je mnogo manji u odnosu na druga grejna tijela, te se investicija isplati tokom prvih nekoliko godina.
Za poljoprivredna domaćinstva praktičnija može biti paorska peć koja se u malo toga razlikuje od kaljevih peći. Kako se tokom poljoprivrednih ili stočarskih radova pojavljuje razni otpad, njegovo odlaganje može poslužiti za loženje u paorskoj peći uz istu iskorišćenost energije kao kod kaljeve peći. Naime, tokom zidanja ovih peći otvor za loženje se okreće ka dvorištu ili ka pomoćnoj prostoriji i ima mnogo veće ložište, što pogoduje seoskim domaćinstvima za oslobađanje od kabastog otpada.
Za razliku od njih, kaljeve peći bi trebalo da se lože suvim drvima kako bi im vijek trajanja bio što duži. Na taj način čuva se kvalitet grijanja i cjelokupna funkcija pećke koja se u prosjeku čisti nakon desetak godina a preziđuje nakon 15-20 godina, posle čega ima funkciju kao novoizgrađena.
