Sjetvu sočiva treba obaviti u isto vrijeme kada i sjetvu jarih strnih žita i to na dubinu 3-5 cm. U toplijim krajevima u prvoj polovini marta, a u ostalim u drugoj polovini marta.
Sočivo je vrlo stara biljna vrsta. Gaji se zbog zrna koje je bogato lako svarljivim bjelančevinama. Pored dobre svarljivosti zrelo zrno ima veliku hranljivu i vitaminsku vrijednost. Uglavnom se upotrebljava za kuvanje kao varivo i to vrlo brzo kuvanje jer među mahunarkama po ovome dolazi na prvo mjesto. Samljevena zrna (prekrupa i brašno) koriste se za supe, kašasta jela ili pirea, i kao dodatak različitim hljebno-pekarskim proizvodima pogodnim za ishranu djece.
Kao i sve mahunarke, zrno sočiva sadrži antihranljive materije (tripsin-inhibitore, hemaglutinine i oligosaharide), ali se oni neutrališu termičkom obradom ili naklijavanjem. Stoga se u ishrani često koriste sirova naklijala zrna, odnosno klice. Sitnija, štura, polomljena zrna sitnosjemenog sočiva predstavljaju odličnu koncentrovanu stočnu hranu. Žetveni ostaci, odnosno slama, takođe mogu poslužiti kao stočna hrana.
Ukupne zasijane površine u svijetu su, prema podacima FAO, 3.700.798 ha, dok je ukupna svjetska proizvodnja oko četiri miliona tona. Prosječan svjetski prinos je 1.060 kg/ha. Površine u svijetu rastu, zahvaljujući uvođenju novih sorti tolerantnih na uzročnike bolesti i sušu.
Sočivo kao alternativna biljna vrsta
Sočivo je jedna od alternativnih biljnih vrsta koje danas postaju sve značajnije u svijetu i kod nas, a mogu se gajiti na malim površinama. Klimatski uslovi naše zemlje pružaju mogućnost gajenja alternativnih biljaka i velika su šansa za male poljoprivredne proizvođače jer se, uz standardnu poljoprivrednu mehanizaciju i veće učešće mehaničkog rada, ove vrste mogu gajiti na manjim površinama i pružiti potpunije angažovanje svih članova domaćinstva.
Gajenjem rjeđe gajenih biljaka kod nas, poljoprivredni proizvođači su u mogućnosti da ostvare veću dobit nego pri gajenju standardnih ratarskih usjeva. Gajenje alternativnih biljaka pomaže i veoma važnu smjenu usjeva u plodoredu.
I pored toga, što se sa niskim ulaganjima može ostvariti zadovoljavajući profit, poljoprivredni proizvođači koji se opredjele za gajenje alternativnih biljaka, a među njima je i sočivo, proizvodnju treba u početku da zasnivaju na manjim površinama, pa tek kada steknu lično iskustvo, mogu se upustiti u ozbiljniju proizvodnju.
Agrotehnički značaj sočiva je veliki. Gajenjem ove biljke čuvaju se rezerve vode u zemljištu jer sočivo ima manji koeficijent transpiracije od evaporacije sa zemljišta bez usjeva. Sočivo na korjenovima razvija kvržice sa azotofiksatorima Rhizobium pisi, vrste koja živi i na korjenovima graška. Pomoću njih sakuplja azot i obogaćuje zemljište biološki vrijednim azotom pa se smatra odličnim predusjevom najvećem broju njivskih biljaka. Sočivo ne treba sijati u monokulturi, niti poslije drugih mahunarki, već u plodoredu.
Sjetva sočiva u martu
Sočivo je jednogodišnja biljka dugog dana, proljećni usjev kratke vegetacije 65-110 dana. Sije se rano, u isto vrijeme kada i jara strna žita i to na dubinu 3-5 cm. U toplijim predjelima sije se u prvoj polovini marta, a u ostalim u drugoj polovini marta. Pošto traži rastresito i toplo zemljište preporuka je da se u jesen obavi osnovna obrada, a pred sjetvu kvalitetna predsjetvena priprema.
Mlade biljke dobro podnose kratkotrajne mrazeve. Ranije posijanom usjevu korovi nanose manju štetu, a biljke bolje iskorišćavaju rezervu vode iz zemljišta. Sjetva se obavlja na međuredni razmak 12-15 cm ukoliko su parcele očišćene od korova.
Da bi se biljke održale u uspravnom položaju, sjemenu sočiva može se dodati oko 20 kg/ha sjemena ječma ili pšenice. Ječam je najpogodniji za združivanje sa sočivom jer istovremeno sazrijevaju. Na jače zakorovljenim parcelama sočivo se može sijati širokoredo i to na 40 cm. Za sjetvu je potrebno 70-120 kg/ha sjemena.
Poslije sjetve zemljište se može povaljati radi podizanja vlage ili razbijanja pokorice. Ukoliko se prije nicanja pojavi pokorica treba je razbiti drljanjem popreko na pravac redova sjetve. Njega usjeva uglavnom se svodi na plijevljenje ili okopavanje i to do cvjetanja dok su biljke još male.
Đubrenje
Sočivo dobro reaguje na đubrenje ako je zemljište siromašno u mineralnim materijama jer ima slabo razvijen korijenov sistem, a veliku potrebu za hranivima. Stajnjakom se neposredno ne đubri jer se u protivnom dobija prebujan usjev koji lako poliježe. Dobro koristi hranljive materije od primjene stajnjaka na prethodnim usjevima.
Veći značaj imaju mineralna đubriva. Najbolje je izvršiti đubrenje sa PK đubrivima i to po 40-60 kg/ha aktivne materije. Pred osnovnu obradu se zaorava 2/3 ovog đubriva a 1/3 startno odnosno sa predsjetvenom pripremom zemljišta. Navodnjavanje je potrebno obaviti u fazi formiranja cvjetova ili tokom cvjetanja ukoliko nastupi period suše.
Žetva sočiva
Sočivo neravnomjerno sazrijeva. Prezrele mahune pucaju i zrno iz njih ispada. Takvo sjeme se teže kuva i ima manju hranljivu vrijednost. Žetvom nedovoljno zrelog usjeva zrno gubi vlagu i brzo se smežura. Žetvu sočiva treba otpočeti kada listovi i mahune na donjoj polovini stabla dobiju mrku boju. Zrna u mahunama na gornjoj polovini stabla biće u to vrijeme u žutoj zrelosti. Sjeme se ostavlja na čuvanje kada je sadržaj vlage u njemu manji od 14 %.
