Plastenička proizvodnja povrća je visoko intenzivna, visoko prinosna i visoko produktivna proizvodnja u zaštićenom prostoru sa kontrolisanim uslovima. Ovakav način proizvodnje ima višestruke prednosti, prvenstveno bolju produktivnost rada, manju cijenu koštanja proizvoda, veće prinose po jedinici površine, veću zaradu , bolju iskorišćenost hraniva, uštedu vode, itd. Međutim, potrebna su velika početna ulaganja kao i veliko znanje o samoj proizvodnji. Proizvodnja paradajza na ovaj nčin garantovano daje dobre rezultate ali je važno ispoštovati svaki korak u proizvodnji kako bi došli do kvalitetnog proizvoda i dobre cijene.
Osnovna i dodatna obrada
Pod osnovnom obradom podrazumjeva se duboko oranje ili podrivanje. Stvaranje dubljeg rastresitog sloja je važno jer glavna masa korijenovog sistema paradajza nalazi se na dubini od 40 do 50 centimetara. Prije osnovne obrade vrši se rasturanje stajskog i rasipanje mineralnog đubriva, u količini od 40 do 50 tona po hektaru, odnosno, od 300 do 400 kilograma po hektaru, formulacije 1:3:2 ili 1:2:3. Ovo su preporučene količine, a stvarne količine, koje će se primjeniti najbolje je prilagoditi prema prethodno urađenoj analizi zemljišta i na osnovu očekivanih prinosa u toku vegetacije. Poslije đubrenja vrši se zaoravanje, zatim se pristupa dodatnoj obradi koja se sastoji iz jednog ili dva prolaza sjetvo spremačem, da bi se poravnalo zemljište. Dalja dodatna obrada nastavlja se frezom (ručnom ili traktorskom) dok se ne postigne mrvičasta struktura zemljišta veličine frakcija od 0,5 do 5 mm.
Završetkom dodatne obrade pristupa se pravljenju bankova. Bankovi se prave sa osovinskim razmakom od 0,9 do 1,1 m ako se sadi jedna red ili sa osovinskim razmakom od 1,25 cm ako se sade dva reda i visinom od 15 do 20 cm. Osovinski razmak bankova zavisi od tipa plastenika, načina uzgoja i vrste hibrida. Prednosti su mnogobrojne, a najvažnije je što poboljšava aeraciju zemljišta i što ne dolazi do gušenja korijena zbog viška vode. Bankovi veoma važnu ulogu imaju ako se proizvodnja obavlja na otvorenom (njivska proizvodnja) u kišnim sezonama kada dolazi do pojave viška vode.
Priprema i sadnja
Završetkom dodatne obrade pristupa se pravljenju bankova. Bankovi se prave sa osovinskim razmakom od 0,9 do 1,1 metra, ako se sadi jedan red ili sa osovinskim razmakom od 1,25 metra ako se sade dva reda i visinom od 15 do 20 cm. Osovinski razmak bankova zavisi od tipa plastenika, načina uzgoja i vrste hibrida. Prednosti su mnogobrojne, a najvažnije je što poboljšava aeraciju zemljišta i što ne dolazi do gušenja korijena, zbog viška vode. Bankovi imaju ulogu ako se proizvodnja obavlja na otvorenom (njivska proizvodnja) u kišnim sezonama kada dolazi do pojave viška vode.
Priprema prije sadnje obuhvata pripremu samog zemljišta a zatim pripremu rasada. Kod pripreme zemljišta vrši se, ako je potrebno, dodatno ravnanje bankova, zatim postavljanje sistema za navodnjavanje i malč folije. Kod sistema za navodnjavanje najčešće se koristi kap po kap i crna malč folija. Kod pripreme rasada vrši se kupljenje čaša (ako je pikirani rasad) ili kupljenje saća, zatim potapanje u rastvor vode i đubriva formulacije 1:4:1, u količini od 1 do 2 kilograma, u 1000 litara vode, zbog boljeg ukorjenjavanja.
Presađivanje se obavlja ručno na pripremljenoj površini, a obilježena malč folija, buši se pomoću alata. Prave se otvori u koje se vrši sadnja paprike. Pravljenje otvora za sadnju može se vršiti na dva načina: sa vađenjem dijela zemlje i utiskivanjem zemlje. Sistem sa vađenjem zemlje dosta je sporiji od sistema sa utiskivanjem, međutim, oba sistema imaju svoje prednosti i mane.
Sadnja se obavlja ručno u pripremljene otvore (rupe) na malč foliji. Međuredni razmak zavisi od načina uzgoja. Pretežno se na već postavljenu malč foliju sadi jedan red, međutim, ako se sadnja obavlja u dva reda, međuredni razmak je od 40 do 50 cm.
Redni razmak u sistemu jednog reda na foliji je od 35 do 45 cm (u zavisnosti da li se proizvodnja obavlja na jednu ili dvije rodne grane), a kod sistema sadnje, dva reda na malč foliju redni razmak trebalo bi da bude oko 50 cm. Poželjna je sadnja u cik – cak formi. Vrijeme sadnje za ranu proizvodnju, bez dodatnog zagrijavanja, je od kraja marta do prve polovine aprila, dok je vrijeme za kasnu proizvodnju, od polovine maja do početka juna. Vrijeme sadnje zavisi od trenutnih temperatura za datu sezonu kao i od položaja samog gazdinstva (ravničarski ili brdoviti kraj). Treba izbjegavati sadnju po najtoplijim dijelovima dana, tako da je najbolje vrijeme za sadnju u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima.
Sadnja paradajza obično se obavlja kada biljka ima razvijenih pet do šest listova, međutim, ako se sadnja obavlja u plastenike bez dodatnog zagrijavanja u ranijem periodu, poželjno je presađivati veći rasad (rasad kod kojih je došlo do pojave prvih cvjetnih grančica).
Navodnjavanje i prihrana
Prvo navodnjavanje obavlja se odmah poslije presađivanja. Ako nije vršena priprema rasada u drugom navodnjavanju treba izvršiti i prihranu sistemom fertigacije sa NPK đubrivima formulacije 1:3:1 ili 1:4:1, u količini od jednog do dva kilograma u 1.000 litara vode (ili od 1 do 1,5 grama po biljci). Paradajz se svrstava u biljke sa srednjim zahtjevima za vodom, međutim, kritičan period za vodu je faza cvjetanja i zametanja plodova. Za normalan rast i razvoj biljke, ali i plodova, paradajz traži umjerenu vlažnost vazduha i zemljišta: PVK od 60 % do 70 %, a RVV od 50% do 60% (PVK – poljski vodni kapacitet, RVV – relativna vlažnost vazduha).
Prihrana se obavlja u više faza sa različitim formulacijama NPK đubriva.
Prva faza presađivanja i ukorijenjavanja formulacija đubriva: 1:3:1 ili 1:4:1, u količini od 50 kg/ha/sedmično.
Druga faza je faza intezivnog rasta i pojave prve cvjetne grane. Formulacija : 1:1:1 u količini od 120 kg/ha/sedmično.
Treća faza je početak berbe. U ovoj fazi prihrana se vrši formulacijom 2:1:3 u količini od 150kg/ha/sedmično.
Četvrta faza je faza intenzivnog branja. U ovoj fazi vrši se prihrana đubrivima sa visokim sadržajem kalijuma, formulacije 1:1:4, u količini od 150 kg/ha/sedmično.
U trećoj i četvrtoj fazi, uz prihranu NPK đubrivima, vrši se i prihrana kalcijum nitratom, u količini od 100 kg/ha/sedmično. Kalcijum nitrat ne bi trebalo miješati sa đubrivima koja sadrže sulfate. Količine i formulacije za prihranu treba prilagoditi prethodno urađenoj analizi zemljišta, očekivanim prinosima i vrsti hibrida koji se uzgaja. Intenzivna proizvodnja u savremenim plastenicima nezamisliva je bez upotrebe mjernih instrumenata, prije svega tenziometra, EC metra, PH metra, ekstraktora vodenog rastvora iz zemljišta i dr. Prema podacima ovih instrumenata određuje se interval i norma navodnjavanja kao i količna i formulacija prihrane.
Zaštita i njega
Prva zaštita treba da se obavi fungicidima na bazi bakra u fazi proizvodnje rasada. Sljedeća zaštita radi se, po potrebi, insekticidima i fungicidima. Zaštita se primjenjuje u slučajevima ako šteta prelazi ekonomski prag štetnosti. Osim hemijske zaštite postoje još mehaničke, fizičke i biološke mjere. Mehaničke mjere zaštite od bolesti podrazumjevaju odstranjivanje i uništavanje zaraženih biljaka i korova. Mehanička zaštita smanjuje uzročnike bolesti za trenutnu sezonu ali još više ima koristi za narednu sezonu jer se mehaničkim uklanjanjem oboljelih plodova biljaka i korova smanjuje mogućnost daljnjeg širenja bolesti. Ova zaštita ujedno je i najjeftinija. Zaražene biljke i korovi stavljaju se u papirne ili plastične vreće te se na predviđenom mjestu spale ili duboko zakopaju. Fizičke mjere podrazumjevaju dezinfekciju tla i solarizaciju, a biološke, upotrebu različitih organizama i njihovih metabolita sa ciljem suzbijanja uzročnika bolesti. Njega paradajza:
Pinciranje paradajza (zakidanje zaperaka) – prilikom rasta same biljke rastu i zaperci koji se formiraju u pazuhu lista. Ako bi pustili biljku da raste sama poprimila bi izgled žbuna. Ne samo da bi imala male plodove, već bi došlo do povećane opasnosti, za razvoj gljivičnih bolesti. Bez pinciranja ne bi imali kvalitetne plodova i prinos bi bio veoma mali. Zato je pinciranje obavezno da bi dobili plodove što boljeg kvaliteta. Zaperci se uklanjaju (otkidaju) kada su mali dužine od 5 do 8 cm minimalno jednom sedmično. U slučaju da zaperak preraste ne vrši se otkidanje, jer se tako pravi velika rana na biljci, već se samo otkine vrh.
Dekaptacija (zakidanje vrhova) – se obavlja kada biljka dostigne određenu visinu ili kada se želi ubrzati zrenje plodova. Visina biljke koju želimo zavisi od samog hibrida koji uzgajamo i tipa plastenika.
Skidanje donjeg lišća – uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a do toga dolazi zato što su prvi plodovi zreli ili dostigli karakterističnu veličinu za sortu. Uklanjanje listova je korisno i za bolje provjetravanje plastenika. U jednom prohodu ne bi trebalo skidati više od 1 do 2 lista, a poslije skidanja obavezna je zaštita rana fungicidima.
Oplodnja – vrši se mehaničkim i hemijskim putem. Mehaničkim putem vrši se upotreba vibratora ili protresanje žica za koje su biljke pričvršćene. Na ovaj način vršimo oslobađanje polena koji oplodi tučak u cvijetu i tako se zametne plod. Ovaj postupak izvodi se u popodnevnim časovima kada je relativna vlažnost vazduha niža. Hemijskim putem vrši se tretiranje fitohormonima ili stimulatorima rasta. Ovim sredstvima tretiraju se prve 2 – 3 cvjetne grančice, a tretiranje se obavlja u jutarnjim satima.
Pored ovih metoda oprašivanja postje još neke – PROČITAJTE:
Ručno oprašivanje paradajza: Da svaki cvijet postane plod!
Osim navedenih načina njege paradajza u savremenim plastenicima vrši se ipostavljanje mreže na otvorima kojom se sprečava ulazak štetnih insekata i izlazak korisnih. Isto tako, obrada oko plastenika i postavljanje ljepljivih ploča (plave, žute) u plastenik su mjere kojima se smanjuje brojnost štetnih insekata (ljepljivim pločama se prati njihova brojnost i određuje momenat tretiranja).
Branje i pakovanje
Branje se gotovo uvijek obavlja od 90 do 120 dana od dana presađivanja. Za lokalno tržište paradajz se bere kada je potpuno zreo i ima karakterističnu boju za sortu. Ako je tržište udaljeno i transport traje od jednog do dva dana branje se vrši kada plodovi poprime ružičastu boju (početak pune zrelosti). U početku se paradajz bere rijetko, svakih šest do sedam dana, a kasnije češće, svaka dva do tri dana. U intezivnoj proizvodnji i primjenjenoj punoj agrotehnici branje se obavlja svaki dan. Paradajz se bere ručno, zajedno sa peteljkom, ako je to odlika hibrida, i pažljivo, da ne bi došlo do mehaničkih oštećenja. Pakuje se u kartonske ili drvene gajbe, a način samog pakovanja, zavisi od zahtjeva tržišta. Drvene gajbe oblažu se materijalom (papir, karton i dr.) kojim se spriječava oštećenje plodova prilikom transporta. Prilikom dužeg transporta gajbe se slažu na palete, postavljaju se ugaoni držači i vrši se oblaganje folijom.
Izvor: pssrs.net
PROČITAJTE:
Upotrijebite JOD za bolji rast i PRIRODNU zaštitu PARADAJZA
Preporuke za prihranu paradajza i paprike kroz sistem kap po kap
Koliko je potrebno ZALIVATI PARADAJZ
