Osim pridržavanja plodoreda koji se preporučuje, postoji i integrirani pristup sadnje pri kojem treba obogatiti tlo hranivima, uništiti štetnike i poboljšati strukturu gornjeg sloja tla.
Krompir tokom sezone iz tla odnosi mnogo hranjivih tvari, a za sobom često ostavlja gljivice biljnih bolesti te štetnike. Iz tog se razloga prilikom njegove sadnje preporučuje pridržavanje plodoreda.
Međutim, postoji integrirani pristup za uzgoj na istoj parceli. Kako piše agroxxi, pri tome treba obogatiti tlo mikroelementima, osloboditi gredice od štetnika i bolesti te poboljšati strukturu gornjeg plodnog sloja tla.
Pročitajte: Sve što treba da znate o vađenju krompira
Siderati obogaćuju tlo
Jedan od savjeta je da se nakon vađenja gomolja ne žuri s obradom zemljišta u vrtu. Prije svega, važno je ukloniti biljne ostatke s gredica kako sljedeće godine ne bi bilo problema s gljivičnim bolestima jer su izdanci ove biljke povoljan medij za razvoj patogena.
Problem s plodnosti se može riješiti i uz pomoć zelenišnog đubrenja odnosno siderata kao što su djetelina, facelija i grahorice koje se siju odmah nakon vađenja krompira u količini od 200 grama sjemena na 10 m2. One se mogu kositi već nakon 20-ak dana, čim počnu cvjetati kako bi što manje hranjivih elemenata izvukle iz tla, a ostaci se zaoravaju kako bi se zemlja obogatila.
Kod korištenja biljnih ostataka u svrhu organskog đubrenja treba paziti da se s njima ne unesu korovi i uzročnici bolesti. Za obogaćivanje fosforom i kalijumom može se koristiti drveni pepeo. Dodaje se u jesen ili proljeće prilikom sadnje krumpira, kada se u rupu za sadnju stavlja po šaku pepela.
Pročitajte: Zelenišno đubrenje – Evo kako zemlju učiniti plodnijom
Za obnovu tla mogu se dodati i postojeći preparati na tržištu namijenjeni toj svrsi.
Osim krompira, na isto mjesto iduće sezone ne preporučuje se saditi ni ostale vrste iz porodice Solanacea koje uključuju rajčice, patlidžan i papriku. Savjetuje se sijati tikvice, luk, pastrnjak, rotkvice, ciklu ili celer, prenosi Agroklub.
