Plastenik, manji ili veći možete kupiti, ali i napraviti. Ako ga sami uz pomoć prijatelja pravite, koštat će vas znatno jeftinije. Osim izbora mjesta za postavljanje plastenika, obratite pažnju i na izbor konstrukcije (metalne ili plastične) i debljinu folije.
Posljednjih godina gajenje povrća u plastenicima uzelo je velikog maha jer su njegove prednosti višestruke. Moguće su tri-četiri berbe na istom zemljišnom prostoru tokom godine, kao i dvostruko-trostruko veći prinosi plodova nego na otvorenom prostoru. Takođe, ranijim sazrijevanjem plodova u plasteničkoj proizvodnji postižu se veće cijene na pijaci.
Prije nabavke potrebnog materijala za gradnju morate se odlučiti za veličinu plastenika. Po veličini i obliku plastenici se dijele na: niske, srednje i visoke. Niski su visine oko pola metra i služe za proizvodnju rasada. Srednji ili poluvisoki su oko jedan metar visine, široki dva-tri metra, a dugački 20 metara. Visoki plastenički tuneli (od dva do tri i po metra), široki su od 4,5 do 7,5 metara, a dugački prema prostornoj mogućnosti i potrebama od 20 do 100 metara.
Savijanje konstrukcije (cijevi u lukove)
Ceijvi možete saviti u lukove tako da im krajevi budu udaljeni pet metara. Lukovi se postavljaju na svakih 1,5 metra. Za plastenik (tunel) dug 30 metara, potrebno je 20 lukova. Da bi se povećala zapremina tunela i omogućili lakši radovi, bolje korištenje prostora i sunčeve energije, lukovi se “nasađuju” na drvene stubiće ukopane u zemlju najmanje pola metra. Čelo stubića se izbuši burgijom i u tu rupu zavuče kraj cijevi. Vrh stuba se stegne debljom gvozdenom žicom ili specijalno napravljenom metalnom grivnom, kako bi se spriječilo pucanje drveta.
Cijevi i stubići mogu se spajati i na drugi način: u njih se mogu izbušiti rupe široke 12 i duboke 10 centimetara, onda zavući parče gvozdene šipke dužine 15-20 centimetara, na čiji se gornji kraj navlači cijev.
Za pokrivanje tunela izgrađenih od cijevi dugih šest metara, potrebna je folija širine osam metara. Stubići koji imaju duže lukove treba da budu iznad površine zemlje 60-70 centimetara, tako da ostaje 30 cm folije za zatrpavanje zemljom sa strane. Ako su cijevi duge osam metara, onda je za pokrivanje takvog tunela potrebna folija širine deset metara.
Sastavljanje (varenje) folija manjih dimenzija
Folija mora da bude određene debljine i dobro da propušta sunčevu svjetlost. Najčešće se koriste folije debljine od 0,10 do 0,20 milimetara. Period trajanja folije je od jedne do dve godine, zavisno od njenog kvaliteta.
“U nedostatku folija potrebnih širina, dvije-tri trake se mogu sastaviti vrelom peglom. Dvije trube (kotura) folije stave se jedna pored druge iza stola na kome će se “peglati” ivice. Lenjirom i olovkom izvuče se linija udaljena pet centimetara od ivice stola. “Varenje” obavljaju tri radnika. Jedan odmotava, drugi zateže folije na drugom kraju stola, a treći postavlja traku čvršćeg papira iznad folije, provjerava zategnutost folija i preklapanje do označene linije i vrelom peglom pritiska po papiru iznad folije, vodeći računa da peglom ne izgori foliju,” objašnjava dr Ivo Đinović.
Pročitajte: Provjetravanje plastenika i zalivanje biljaka tokom zime
Kasnije se zavarene folije polako odljepljuju od stola, jer je plastika topla i mekša, pa se lako može pokidati. Važno je da gornja ivica bude stopljena sa masom, tako da površina bude glatka, bez “džepova”. Dalji postupak varenja sastoji se u pomjeranju folija napred i sljepljivanju čitavom dužinom.
Završna postavka sklopljenih dijelova
Prije nego što se folija postavi, naprave se vrata i zatvori čelo plastenika, kako bi se spriječilo da vjetar podigne foliju. Folija smotana na već opisani način se donese na vrh konstrukcije, zategne po dužini koliko je to moguće i krajevi opruže niz obje strane do zemlje. Odmah se pristupa zatezanju, uspravljanju i vezivanju spolja kanapom, na nekoliko mjesta, kako bi se spriječilo nadimanje i kidanje.
“Poslije svega na red dolazi jedna od najvažnijih radnih operacija u ovom poslu – zatvaranje čela. Folija mora da strši preko čeonih lukova da bi mogla za njih da se fiksira rasječenim plastičnim prstenovima. Dužina folije mora biti tri-četiri metra duža sa obje strane, jer će se njome zatvarati čeone strane. Jedan dio će biti isječen za izgradnju vrata, a drugi će zatvarati šupljine između lukova, vrata i površine zemljišta“, naglašava dr Đinović.
Kada je plastenik postavljen, pristupa se pripremi zemljišta za sjetvu i rasađivanje povrća ili jagodastog voća, jer se prilikom izgradnje zemlja ugazi i sabije.
Izvor: Agroklub
