Iskusni povrtari dobro znaju kada za proizvodnju rasada koje povrće valja sijati jer su dosta zimskih dana utrošili za planiranje svog malog ili velikog povrtnjaka. Oni dobro znaju kada i gdje će koje povrće rasađivati, koliko je kojoj vrsti potrebno da od sjemenke, preko klijanca, stigne do biljke spremne za rasađivanje.
A, šta s onim mlađim, neiskusnim baštovanima koji imaju jaku volju da sami proizvedu sopstveni rasad, imaju uslove da im takva proizvodnja uspije, nabavili su sertifikovano seme? Vjerovatno ih hvata panika, jer nisu sigurni kada koju vrstu da posiju da bi rasad pravovremeno stigao za rasađivanje. Pokušaćemo da takvim nesigurnim, mladim povrtarima pomognemo, da im damo neke putokaze i olakšamo početak ove povrtarske godine.
Kad je pravi trenutak za sjetvu rasada?
Ne valja da se urani, ni da se zakasni
Poznato je da će samo pravovremeno posađen rasad, koji se dobro razvio i ima jak korijen, poslije sadnje na stalno mjesto nastaviti brzo da raste. Zato svaki povrtar prvo treba da napravi plan šta će, gdje i kada rasađivati i za koje vrijeme „tempira“ berbu, sječu ili vađenje povrća. Kada je to gotovo, podsjeti se kojoj vrsti je koliko dana potrebno za prolazak kroz sve fenološke faze do rasađivanja, koja temperatura i vlaga treba da se obezbijede, kakvi zdravstveni problemi se mogu očekivati u takvoj proizvodnji, da bi se na vrijeme nabavili preko potrebni preparati, i tek tada može da počne sjetva.
Pročitajte: Januarska proizvodnja rasada paradajza
Kod prerane sjetve rasada veći je utošak energenata za grijanje, a rezultat će biti star i prerastao rasad. Star rasad doživljava veći stres kada se presađuje, na takvim biljkama se obavezno donji listovi osuše odmah poslije rasađivanja na stalno mjesto, a korijen se sporije regeneriše i biljka slabije ukorjenjuje. Takve biljke imaju manji prinos, jer troše snagu i vitalnu energiju na ukorjenjavanje, pa nerjetko cvjetni pupoljci s prve etaže djelimično ili potpuno opadnu.
Nije dobra ni suviše kasna sjetva. Tada biljke neće imati dovoljno vremena da se razviju. Ovakav rasad se prilikom sadnje na stalno mjesto brzo ukorjenjuje, ali sporije dalje raste i razvija se, jer biljke nemaju dovoljno energije, pa mora da prođe određeno vrijeme da je sakupe. Rasad „tihuje“, zaostaje u porastu u odnosu na onaj posijan u pravo vrijeme i traži mnogo više njege.
Optimalno vrijeme za sjetvu prvenstveno zavisi od namjene rasada. Najranije se sije rasad namijenjen za proizvodnju povrća u grijanom plasteniku, a to su najčešće paprika, paradajz, krastavac, zatim rasad koji će se rasađivati u negrijanom plasteniku, a najkasnije se sije sjeme povrća namijenjenog za proizvodnju na otvorenom.
Pročitajte: Mjere za preventivnu zaštitu rasada
Sjetva od kraja januara do početka aprila
Za većinu povrća rasadničarska proizvodnja može biti rana, srednje rana i kasna. Uopšteno pravilo je da rana sjetva rasada za različite biljne vrste počinje krajem januara, završava se u prvoj dekadi februara, a takve biljke namijenjene su proizvodnji u grijanim plastenicima. Srednje rana sjetva „pada“ u period od kraja februara do početka marta, a povrće će se gajiti u negrijanim plastenicima, dok se kasna sjetva obavlja krajem marta ili čak početkom aprila, za rasađivanje na otvorenom u prvoj dekadi maja.
Piše: Svetlana Mujanović
