Samo oni voćari koji se blagovremeno pripreme za zimu, mogu u sledećoj vegetaciji očekivati zadovoljavajući prinos i kvalitet plodova.
Odmah nakon završene berbe, u jesen, počinju pripreme za narednu vegetaciju. Vrlo je bitna higijena voćnjaka, odnosno sanitarne mjere i u tom smislu se vrši uklanjanje osušenih stabala, suvih i polomljenih grana, opalog lišća, trulih i mumificiranih plodova (i sa voćke i sa zemljišta ispod voćke) i drugih biljnih ostataka koji su česti izvori zaraze za narednu godinu. Takođe je poželjno da se nekom metalnom četkom ostruže kora sa stabla i ramenih grana.
Na taj način se, zajedno sa starom korom, skida mahovina, lišajevi i gnijezda gusjenica koje prezimljavaju na stablu. Sve ove biljne dijelove treba ukloniti iz voćnjaka i spaliti. Njihovim uništavanjem se smanjuje populacija patogena.
Sledeća obavezna mjera zaštite u voćnjaku tokom jeseni jeste jesenje “plavo prskanje” voćaka. (Naziv potiče od plave boje koju ostavljaju sredstava koja se koriste za jesenji tretman voćaka). Ovom mjerom zaštite suzbijaju se uzročnici mnogih bolesti na voćkma, a neke bolesti se jedino, ovim tretiranjem, mogu uspješno kontrolisati.
Najbolje vrijeme za „plavo prskanje“ je kada sa stabala opadne oko 50-60% lišća. Tretiranje treba obaviti po lijepom vremenu, bez vjetra, kada je temperatura iznad 10°C. Stabla moraju biti dobro nakvašena, dok sa njih ne počne da kapa tečnost, zbog čega se često kaže da se voćke „kupaju“. Ukoliko neki dio ostane neistretiran, na njemu se može u proljeće pojaviti bolest, ali, s obzirom da sredstva za jesenje prskanje imaju plavičastu boju, voćari mogu lako uočiti propust koji su napravili prilikom prskanja i ponoviti prskanje preskočenog mjesta.
Ako u jesen počne opadanje lišća, pa nastavi relativno toplo (iznad 0°C) i vlažno vreme onda u tom slučaju treba napraviti izuzetak pa plavo prskanje treba obaviti odmah, odnosno nikako ne čekati da otpadne 70% lišća, jer, čim otpadne 5% ili 10% lišća, već ima dovoljno ranica da se preko njih ostvari infekcija dovoljno jaka da prouzrokuje štete na voćkama.
Ukoliko se oduži period vlažnog vremena i temperature iznad 0°C, prskanje ponoviti kada opadne veći dio lišća. Ovo naročito važi za zasade u kojima je prisutna smolotočina i drugi simptomi propadanja tkiva, odnosno tamo gdje je bilo problema u toku vegetacije. U ovom periodu prskanje treba ponoviti i u slučaju većih padavina (preko 25 mm kiše) i ako su temperature takve da je moguća infekcija. Za višegodišnje zasade se preporučuje minimalno 1000 l/ha, a za vinovu lozu 600 l/ha kako bi se biljke mogle što bolje „okupati“.
Sredstva kojim se vrši jesenje tretiranje voćaka su fungicidi na bazi bakarnih jedinjenja. Ovi fungicidi imaju najširi spektar djelovanja na patogene uključujući i bakterije ali se, kod većine voćnih vrsta, mogu upotrebljavati samo u fazi mirovanja zbog izazivanja fitototoksičnosti na zelenim dijelovima u periodu vegetacije.
Tako se „plavim prskanjem“ suzbija rogač šljive, monilioze i šupljikavost lišća koštičavih voćki (kajsije, breskve, šljive, trešnje, i višnje), kao i krastavost plodova kajsije i kovrdžavost lista breskve, ali i bakteriozne plamenjače jabuke i kruške i bakteriozni rak kruške, koje predstavljaju najopasnije bolesti na ovim vrstama.
Prouzrokovači navedenih bolesti prezimljavaju u krošnji vaćaka, skriveni u pukotini kore, pupoljcima, rak-ranama, trulim organima i drugim skrivenim mjestima, pa ujesen i u toku zime, ukoliko su zime blage, mogu dospjeti na osjetljive dijelove voćke i ostvariti njihovu zarazu.
Pravovremenim plavim prskanjem, prije ostvarivanja infekcije, uništavaju se patogeni na mjestima njihovog prezimljavanja.
Ukoliko se propusti navedeno tretiranje kod koštičavih voćnih vrsta ne može se, u potpunosti nadoknaditi propušteno kasnijim prskanjima ili drugim mjerama.
Značaj plavog prskanja se posebno uočava kod suzbijanja prouzrokovača bolesti kovrdžavosti lišća breskve i nektarine, gdje je njegova uloga 90%, a kovrdžavost je jedna od najznačajnijih bolesti breskve i nektarine u našoj i zemljama okruženja. Može nanijeti velike štete, kao što su propadanje zaraženog lišća, plodova i smanjenje rodnosti u narednoj godini. Iznurene voćke su podložne izmrzavanju i napadu drugih patogena. Ova bolest je, pored ostalog, uzrok kratkog životnog vijeka breskve i nektarine.
Primjena bakrenih fungicida u jesenjem periodu preporučuje se i za neke druge vrste voća kod kojih se javljaju bakterioze kao npr. bakterijska pjegavost na orahu ili bakterijska palež i bakterijski rak na lijesci.
U jesen se primjenjuje još jedna mejra koja može pomoći u ublažavanju posledica niskih temperatura. To je krečenje stabala koje ima za cilj ublažavanje temperaturne oscilacije između dana i noći u deblu. Krečenje se vrši čorbom koja se priprema na sledeći način: 5 kg negašenog kreča, 0.5 kg kuhinjske soli i 0.25 kg sumpora. Sve se pomiješa i ugasi vodom (vode dodati toliko da smjesa bude konzistencije mlijeka). Ostavi se da odstoji 2 dana i onda primjenjuje. Krečenje usporava kretanja sokova u voćkama a na taj način odlaže i početak vegetacije, što može pomoći u izbjegavanju ranih proljećnih mrazeva. Ova mjera najviše efekata ima kod koštičavih voćnih vrsta (prije svega kajsije, šljive i višnje).
Izvor: pssrs.net
