Izbor voćnih sorti za proizvodnju je veoma odgovoran posao, bilo da se radi o baštama i okućnicama ili o većim plantažnim zasadima. Prilikom izbora vrste, odnosno sorte za gajenje, mora se povesti računa o ekološkim uslovima mjesta, potrebi i blizini tržišta, odnosima oplodnje među sortama, dužini života voćaka… U toplijim rejonima treba gajiti ranije sorte, da bi ranije stigle za berbu. Za okućnice i bašte, o kojima govorimo u ovom tekstu, treba birati sorte koje su otporne prema prouzrokovačima bolesti i štetočinama i što više voćnih vrsta i sorti različitog vremena sazrijevanja.
Prilikom izbora voćnih vrsta koje će se gajiti u pojedinim krajevima, treba uvažavati agroekološke uslove koji najviše odgovaraju pojedinim voćnim vrstama.Sama raznovrsnost prirodnih uslova naše zemlje, naročito klimatskih, uslovila je i karakter voćarske proizvodnje. U pojedinim voćarskim krajevima, prema obimu proizvodnje izdvojile su se pojedine voćne vrste, adaptirane na lokalne agroekološke uslove, mada su prisutne i druge voćne vrste.
Oslonac na tradiciju
Iz već rečenog može se zaključiti da vrste i sorte treba birati prema prirodnim uslovima sredine. Često se ovaj izbor oslanja na tradiciju gajenja u pojedinim krajevima. Treba birati sorte koje će dobro uspijevati i koje će zahtijevati manje napora oko gajenja. Izbor svakako zavisi i od toga da li se sorte biraju za komercijalnu proizvodnju ili za bašte i okućnice.
Odabir voćnih vrsta i sorti za komercijalno gajenje obavlja se s ciljem dobijanja redovnih i visokih prinosa, dobrog kvaliteta, koji će zadovoljiti standarde i zahtjeve tržišta, a proizvođaču obezbediti profit. Biraju se sorte visokog kvaliteta ploda, za kojima postoji tražnja na tržištu voća, a koje često zahtijevaju primjenu visokog nivoa agrotehničkih i pomotehničkih mjera. Sorte treba da su dobro adaptirane uslovima lokaliteta, kako bi se uz što manje ulaganja postizali stabilni prinosi. Pomotehničke mjere, kao što su zimska i letnja rezidba, povijanje grana, proređivanje plodova, primjenjuju se s ciljem postizanja optimalnog sklopa i visoke produktivnosti. Prema integralnom konceptu proizvodnje, zaštita od štetnih organizama obavlja se kada njihova brojnost pređe pragove tolerancije, a sredstva za zaštitu biramo na osnovu principa ekonomičnosti, ekološke selektivnosti, i toksikološke pogodnosti za čovjekovu okolinu, dajući prednost korisnim organizmima.
Pročitajte: Dvije stare sorte jabuka koje su skroz OTPORNE na BOLESTI i ŠTETOČINE
S druge strane, voćna stabla mogu služiti u dekorativne svrhe na okućnicama, vikendicama, crkvenim, manastirskim i školskim dvorištima i ekonomijama gazdinstava. Pri izboru vrsta i sorti voća za gajenje na navedenim mjestima, primarni cilj nije visok prinos i profit, već obezbijeđenost domaćinstva svježim, zdravstveno bezbijednim plodovima voća i sirovinama za preradu u različite proizvode, kao što su pekmez, slatko, kompot, rakija…
Ukras i hlad, a ne samo rod
Broj stabala, gustina sklopa i oblici krune prilagođeni su raspoloživom prostoru dvorišta. Nasuprot komercijalnom gajenju voćaka, ne mora se težiti ujednačenom rastu stabala. Rezidba može biti slobodnija, s ciljem da obezbijedi dobar rod i oblikuje krošnja koja će biti dekorativna i dati dovoljno hlada. Na okućnicama se mogu primijeniti i dekorativni oblici krune, gajenje u vidu špalira, palmeta s horizontalnim, kosim i uspravnim granama, kruna u obliku svijećnjaka, lukova, različitih formi žbunova, vaza, vretena i kordunica, uz postavljanje potpore i primjenu dodatnih pomotehničkih mjera kao što su zelena rezidba, povijanje i usmeravanje rasta grana. Palmete i kordunice su uzgojni oblici, pogodni za gajenje voćaka na ivicama parcela ili uz ograde. Pri razmeštaju stabala u dvorištu treba ostaviti dovoljno životnog prostora i obezbijediti dobru osvjetljenost svakom stablu.
Kod jabuke, kruške, dunje, lijeske, stranooplodnih sorti trešnje, višnje, šljive, kajsije, treba planirati sadnju oprašivača ili oprašivač okalemiti u kruni stranooplodne voćke. Ako se na okućnici sadi kivi, koji je dvodoma biljka, moraju se saditi i muške biljke. U maloj bašti, praktičan i zanimljiv način gajenja voćaka je kalemljenje dvije ili više različitih sorti na jednu podlogu. Na primjer, na jednom stablu trešnje mogu da budu sorte različitog vremena sazrijevanja i različite boje – žute, ružičaste, svijetlocrvene, tamnocrvene boje. Na taj način će jedno stablo donositi različite plodove, različitog vremena zrenja. Na malom prostoru, gdje se može zasaditi samo jedno voćno stablo, važno je odabrati samooplodnu sortu. Sadnja voćnih stabala malih dimenzija, na slabo bujnim podlogama, kao što su podloge za jabuku M-27 i M-9, omogućava dobru iskorišćenost prostora, a izvođenje berbe, rezidbe i zaštite je jednostavnije.
Pročitajte: 3 sorte KAJSIJE koje su TOLERANTNE na vremenske uslove
Mikroklimatski uslovi okućnice razlikuju se od klimatskih uslova na otvorenom polju. Voćke su između kuća zaštićene od hladnih vjetrova, a ako se dvorište nalazi u gradskoj sredini, gdje su temperature u prosjeku veće nego na otvorenom polju, manja je opasnost od izmrzavanja uslijed niskih zimskih temperatura i kasnih proljećnih mrazeva. Stoga nije rijetkost da se u našim krajevima osim kontinentalnog voća u dvorištima nađe po koje stablo smokve ili kivija, ili japanske jabuke, pa čak i pistaći koje donosi rod. Kada je broj stabala mali, svakom pojedinačnom stablu moguće je posvetiti mnogo više pažnje. Tako se stabla voćaka osetljivih na niske zimske temperature mogu zimi štititi od izmrzavanja nagrtanjem donjih dijelova stabla, uvijanjem debla kartonom, kukuruzovinom ili papirom.
Redosled zrenja i kontinuitet proizvodnje
Ako su plodovi namenjeni ishrani domaćinstva, posebno djece, treba težiti iskorišćavanju genetske otpornosti sorti prema bolestima i štetočinama i što manjoj primjeni hemijskih sintetičkih pesticida. Kvalitetni i zdravstveno bezbedni plodovi mogu se dobiti ako se zaštita obavlja primjenom preparata na bazi bakra, sumpora, parafinskog ulja i biopesticida koji se koriste u organskoj proizvodnji voća, uz obavezno poštovanje doza primene i karence. Redukovanu hemijsku zaštitu treba kombinovati s upotrebom ljepljivih traka za insekte, feromonskih klopki, voditi računa o korisnim insektima i predatorima ili ih unositi u voćnjak.
Proređivanje plodova voćaka jedna je od mjera koja značajno može doprinijeti poboljšanju kvaliteta plodova i otklanjanju alternativne rodnosti. Na malom broju stabala proređivanje je moguće obaviti ručno, što daje najbolje rezultate. Kod jabuke i kruške treba kombinovati uklanjanje čitavih cvasti s uklanjanjem bočnih plodića u okviru cvasti. Proređivanje treba izvršiti najkasnije do četiri nedjelje nakon precvjetavanja, kako bi se preostali plodovi što bolje razvili. Ručno proređivanje breskve radi se obično kada su plodovi veličine lješnika, gdje se prvo odbacuju plodovi blizanci, oštećeni i zaostali u rastu. Obično se na mešovitoj rodnoj grani ostavlja po 3–4 dobro razvijena plodića, osim u slučaju kada su grane bujnije – tada se ostavlja 5–6 plodića.
Za sadnju malog broja voćnih stabala na okućnicama, preporučuju se sorte otporne ili tolerantne na najznačajnije bolesti i štetočine, posebno ako su plodovi namenjeni ishrani djece. Kod pojedinih vrsta, sorte treba birati u zavisnosti od redosleda zrenja, kako bi se obezbijedila kontinuirana proizvodnja i potrošnja plodova tokom cijele godine. Dakle, izbor je suprotan od plantažnih zasada, za koje treba birati manji broj sorti koje redovno i dobro rađaju i čija je potražnja plodova na tržištu zadovoljavajuća.
Piše: Prof. dr Zoran Keserović
