Stablo jabuke je u većem dijela svijeta najraširenija voćka, a njeni plodovi imaju dugu istoriju uporabe u svojstvu narodnog lijeka. Otpale zrele jabuke u seoskim dvorištima i voćnjacima oduvijek su bile prvorazredna voćna hrana za ishranu živine ali i nekih drugih domaćih životinja (svinje).
Iako rasadnici imaju u ponudi različite sorte, danas više ne nalazimo onu raznolikost koja je postojala nekada. Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske te kasne ili zimske sorte.
Kad jabuke potpuno dozriju na stablu, one nisu samo slatke i sočne.
U njima je sakupljeno obilje svih važnih hranjivih tvari. Izvrstan su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i vlakana, a usto imaju veći postotak fosfora od bilo kojeg drugog voća i povrća.
Poslije kalcijuma, fosfor je najzastupljeniji mineral u organizmu i u svom je djelovanju jako povezan s kalcijumom. Fosfati su uglavnom anioni unutarstanične tekućine. Mnogi enzimi, koenzimi i hormoni zavise o fosforilaciji (spajanju s fosforom) uslijed koje postaju aktivni u organizmu.
Većina vitamina B skupine ne bi mogla djelovati bez fosfora. U 100 g zrelog ploda ima prosječno 85 g vode, 9 do 12 g šećera, 0,34 g bjelančevina, 0,4 g masti, 47 makrograma betakarotena, 0,5 mg vitamina E, 12 mg vitamina C, nešto vitamina B1, B2, B3 i B6, folne kiseline, biotina i organske kiseline.
Od mineralnih sastojaka u plodu se nalaze kalij, fosfor, kalcijum, sumpor, magnezij, natrijum, silicijum, željezo, mangan, bakar, cink, fluor i jod. Kora jabuke sadrži 6 puta više vitamina nego pulpa (meso). Samo vitamin C je prilično ravnomjerno raspoređen u pulpi.
Posebno su zanimljive različite voćne kiseline u jabuci. One čine prepoznatljive ukuse pojedinih sorti. S udjelom od 90 % jabučna kiselina je najviše sadržana među voćnim kiselinama. U organizmu voćne kiseline oksidiraju tokom probave i djeluju, unatoč njihovom pogrešnom imenu, protiv zakiseljavanja. Fenolne kiseline i flavanoidi kao takozvane sekundarne biljne tvari su faktori koji reguliraju krv. Također djeluju protiv bakterija i virusa. Taninske kiseline imaju protuupalni učinak.
Plod jabuke je uglavnom najpoznatiji po svom sadržaju pektina (oko 30 %). Pektini su vrsta vlakana. Oni koriste bakterijsku floru u ptičjem organizmu jer kao rastvorljiva vlakna djeluju na njezino održavanje u crijevu, što podupire zdravlje ptica.
Crijevo peradi također postaje fleksibilnije i razvija istovremeno zaštitne tvari. Rezultat je bolja probava hrane.
Dozrijevanjem plodova smanjuje se sadržaj pektina. Pektini vežu zagađivače i uklanjaju ih iz tijela, uključujući na primjer olovo i živu. Međutim, njegova ljekovita svojstva postaju farsa ako je jabuka kontaminirana pesticidima.
Domaće jabuke uzgojene na prirodan tradicionalan ili kontrolisani integrirani način ne sadrže otrovne štetne tvari i možete ih bez bojazni davati svojoj peradi. Jabuka sadrži oko 85 % vode koja se razlikuje od one u pojilicama za perad. To je rafinirana voda koja se naziva stanična voda. Amnionska tekućina (voćna voda) iz jabuka ima istu snagu površinske napetosti kao krv. Ona je visoko strukturirana voda što dovodi do velikog sklada u organizmu. Pored toga, organizam ptica štedi puno energije jer za prenošenje biljne vode u staničnu vodu tijela treba znatno manje energije nego za prijenos vode za piće iz pojilice.
Sjemenke jabuke mogu djelovati toksično na ljude ako ih se uzima u velikim količinama, jer sadrže tvar amigdalin (vitamin B17) koja se tokom probave pretvara u cijanovodičnu kiselinu.
Kod peradi to izgleda sasvim drugačije. Fitosteroli, druga skupina sekundarnih biljnih tvari, nalaze se u sjemenkama. Oni štite stanice u probavnom traktu od degeneracije. Ne utiču samo pojedinačne tvari na zdravstvenu dobrobit, već kombinacija svih sekundarnih biljnih tvari s drugim sastojcima u jabuci. Zato se jabuka smatra voćem koje izuzetno djeluje na vitalnost pa se njezina upotreba ne bi trebala propustiti ni u jednoj hranidbi peradi.
Kako pripremiti jabuke za ishranu živine?
Jabuke se za ishranu mogu pripremiti na različite načine. Mnogi uzgajivači jednostavno bacaju nekoliko jabuka na ispust. Perad ih obično kljuca do kraja, samo ponekad ostane pokoji neiskorišteni komad. Naravno da jabuke možete prerezati i na pola i ponuditi ih za kljucanje.
Neki uzgajivači ih dodaju nasjeckane ili samljevene u meku hranu. Udio vode u jabuci osigurava dobru vlagu u hranidbi, što je čini vrlo poželjnom ljeti.
Pogodne su za hranidbu raznih vrsta živine/peradi: kokoši, purana, biserki, fazana, prepelica, pataka i gusaka. Patkama treba ponuditi nasjeckane ili ribane jabuke.
Jabukovo sirće
Ako zdravi plod divlje jabuke padne na zemlju ili leži na travi, tokom vremena doći će do njegova truljenja.
Kad se životinje zaraze ili otruju one instinktivno traže trulo voće. Čekaju tako dugo dok od alkohola vrenjem ne nastane octena kiselina.
Tek tada jedu kisele i trule plodove da bi izbacile otrove iz tijela i oslobodile ga uzročnika bolesti. Ovo čine i u slučaju poremećaja metabolizma.
Zato je korisno provesti proljetnu i jesensku kuru s domaćom jabučnom kiselinom koja se dodaje u vodu za piće u količini od 10 %. Kura traje deset dana. Sirćetna kiselina potiče disanje stanica, pojačava stvaranje molekula bjelančevina u njima, povećava dobijanje e energije što se ogleda u vitalnosti peradi.
Izvor: gospodarskilist.hr
Pročitajte još:
Zašto kokoške jedu svoja jaja i kako to da spriječite
7 čudnih znakova koji ukazuju da su kokoške bolesne
