Rod hrastova obuhvata preko 400 vrsta, a kod nas je zastupljeno samo desetak, uglavnom listopadnih. To su naše najvažnije drvenaste vrste koje čine prostorne komplekse čistih i mješovitih šuma u brdskom pojasu.
Drvo hrasta se upotrebljava za građu, namještaj, kao gorivo. Od lišća se pravi đubrivo lisnjak. Plod je žir, a koristi se za ishranu svinja. Ima značaja i u hortikulturi, kao dekorativno zelenilo.
Najrasprostranjeniji naši hrastovi su medunac, lužnjak, sladun, kitnjak, makedonski hrast i cer.
U srpskoj tradiciji cer je najpoznatiji. To je listopadno drvo široke piramidalne krošnje, visoko do 35 metara. Gruba siva kora u starosti je duboko uzdužno izbrazdana. Plod je jednosjemena orašica – žir. Najviše mu odgovaraju dublja, dosta suva zemljišta, slabo kisele reakcije.
Pročitajte: Napitak od žira – Ima brojne prednosti po zdravlje
Srbima je cer najpoznatiji pod imenom badnjak. Smatra se da je ovo ime dobio još u mnogobožačko vrijeme, kada je jedan od bogova bio i Badnja. Primanjem hrišćanstva, mnogobošci su spalili drveni kip Badnje, a pošto im je bio veoma drag, taj običaj su ponavljali određenog dana svake godine, koji su nazivali badnji dan.
Crkva je badnjaku dala novi smisao. Grijajući se oko cerovih grana, ukućane zagrijavaju ljubav, iskrenost i sloga. Svjetlošću badnjaka razgone mrak neznanja i praznovjerja, a obasipaju ih radost, zdravlje i obilje.
Danas badnjak ima samo simboličan značaj.
