Pčele se smatraju najvažnijim insektima na našem planetu. One su jedan od najkompletnijih dijelova našeg ekosustava, jer pomažu u oprašivanju biljaka i stvaranju novog života.
Bez marljivih pčela, biljke će se suočiti s poteškoćama u oprašivanju, što će s vremenom dovesti do problema s kvalitetom zraka.
Oprašivanje je od vitalnog značaja za opstanak biljnog svijeta na zemlji i neophodno je za većinu biljnih vrsta. Kad ne bi bilo pčela i njihovog oprašivanja, život većine biljaka, bio bi doveden u pitanje, a samim tim i opstanak cijele naše planete.
Na žalost, u mnogim dijelovima svijeta populacija pčela je smanjena za čak 80%. Najveći krivac za to je, naravno, čovjek, koji svojim djelovanjem, korišćenjem pesticida i uništavanjem životne sredine, direktno utiče na klimatske promene i doprinosi razvoju raznih bolesti, te na taj način bukvalno ugrožava sav živi svijet oko sebe.
Onečišćenje je od vitalnog značaja za naš poljoprivredni sustav. Prije deset godina, Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, ili FAO, procijenili su da su od 100 vrsta usjeva koji osiguravaju 90% opskrbe hranom za 146 zemalja, 71 od njih oprašuju pčele. Poljoprivrednici često iznajmljuju pčele kako bi povećali svoje prinose i povećali oprašivanje.
Zbog važnosti pčela i alarmantnog opadanja njihove populacije, Francuska je stavila strogu zabranu upotrebe svih neonikotinoidnih insekticida koji se koriste za suzbijanje kukaca na farmama.
Devedesetih godina prošlog vijeka otrovni insekticidi koji štete i životinjama i ljudima zamijenjeni su ovim sintetičkim neonikotinoidima. Oni oponašaju strukturu i učinak nikotina te su relativno niskog rizika za neciljane organizme.
Kemikalije napadaju središnji živčani sustav insekata te se koriste za zaštitu cvatnje stabala i drugih usjeva, poput voćaka, repe i vinograda.
Međutim, istraživači su otkrili da su neonikotinoidi glavni krivci za fenomen zvan „poremećaj kolapsa kolonije“ u pčelinjim kolonijama širom svijeta, što dovodi do smrti brojnih pčela. Štoviše, neka izvješća ukazuju da kemikalije također štete okolišu. Neonikotinoidi su u vodi topljivi, pa ako uđu u vodena tijela, mogu ugroziti i vodene životinje.
Tri od ovih insekticida, klotianidin, imidakloprid i tiametoksam, već je zabranila Europska unija. Francuska je zabranila preostala dva kemikalija, tiakloprid i acetamiprid, za upotrebu u otvorenim usjevima i staklenicima.
Poremećaj urušavanja kolonije je nenormalna situacija u pčelinjoj zajednici. U tom slučaju većina pčela radnika nestaje, a kraljica i nekolicina medicinskih sestara prepuštene su same sebi da se brinu o nezrelim pčelama.
Upotreba ovih kemikalija može dovesti do nekoliko poremećaja u koloniji kao što je nizak broj spermija kod muških pčela, smanjuje stopu reprodukcije, gubitak pamćenja i gubitak sposobnosti kod pčela radnica.
Pčele zauzvrat napuštaju svoje košnice i ne sjećaju se povratka, što na kraju uzrokuje totalni kolaps kolonija i smrtnost insekata.
Fabien Van Hoecke, pčelar u Saint-Alouéu u Bretaniji, tvrdi da “svuda postoje pesticidi”, pa iako je zabrana bila “dobra stvar, neće nas spasiti”, jer će ih “zamijeniti neki drugi ”.
Iako imaju veliku ulogu u našoj prehrani, sedam vrsta pčela se od 2016. godine nalazi na popisu ugroženih vrsta, a prema Greenpeaceu, SAD je od iste godine izgubio čak 44% pčelinjih zajednica.
Nekontrolirana upotreba pesticida, krčenje šuma i nedostatak cvijeća doveli su do značajnog pada broja pčela, a sve je očiglednije kako je potrebno nešto učiniti kako bi se one spasile.
Izvor: helloatria.com
