ĐUBRENJE KUPUSA – Pristup ishrani kupusa podrazumjeva poznavanje potreba sorata i hibrida, kao i određivanje optimalne količine hranjiva za pojedine faze razvoja i visok prinos u krajnjem rezultatu. Pored zahtjeva biljaka prema hranivima, neophodna je i hemijska analiza zemljišta da bi se jasno mogla definisati potrebna količina hraniva za postizanje odgovarajućeg kvaliteta i prinosa. Kupus je biljka koja zahtjeva veće količine azota i kalijuma. Povećani zahtjevi za hranivima je velika vegetativna masa i visoki prinosi. Zemljište mora imati dobru strukturu radi povoljnog vazdušno-vodnog režima. Odlikuje se dugim periodom visokih zahtjeva za hranivima. Neposredno poslije sadnje (mjesec dana) biljke usvaja u malu količinu hraniva, ali se zatim naglo povećava.
U prvom dijelu vegetacije azot dovodi do brzog razvoja korjenovog sistema i lišća, što uz ostale uslove osigurava velike i kvalitetne prinose. Maksimalnu količinu hraniva kupus zahteva u periodu obrazovanja glavice(30 dana od početka formiranja glavice). Neposredno poslije sadnje , biljke najviše usvajaju azot, sve do momenta obrazovanja glavice. Međutim pozitivan uticaj azota dolazi do izražaja samo uz dovoljno đubrenje fosforom i kalijumom. Đubrenje azotom bez dovoljne količine fosfora i kalijuma dovodi do formiranja rahlih i rastresitih glavica.
Ishrana kupusa azotom je veoma specifična zbog značajne količine zelene mase koja se formira. Suvišak azota produžava vegetaciju, dovodi do bujnosti, pucanja glavica, pada kvaliteta, smanjenja otpornosti na bolesti, sušu, niske temperature. Na pjeskovitim zemljištima, manje doze unositi više puta, a na glinovitim zemljištima vee doze unositi ređe.
ĐUBRENJE KUPUSA
U zavisnosti od pH treba izabrati i odgovarajuće azotno đubrivo. Ako je pH niži od 6,5 koristiti KAN, pH 6,5 i više AN i ako je pH preko 7,2 i vegetacija duža od 80 dana jedan deo azota (1/3) se može dati u obliku UREA-e. Kupus i ostale kupusnjače se gaje i na blago kiselim i alkalnim zemljištima. Koliko je potrebno uneti hraniva zavisi i od rezultata hemijske analize zemljišta. Najpovoljniji odnos azota, fosfora i kalijuma kod đubrenja kupusa je 2-3:1:2,5-4. Zemljišta sa većim sadržajem ukupnog azota imaju i više humusa u sebi pa su i plodnija. Povoljan sadržaj humusa je oko 2,5-4%.
Kupus namjenjen lagerovanju ne podnosi jake doze azota u krajnjim fazama vegetacije, a veoma dobro reaguje na folijarnu prihranu. Kod đubrenja kupusa kalijumom prednost dajemo kalijumovim đubrivima u formi kalijum- sulfata a NE kalijum-hlorida KCL. To je zbog osjetljivosti kupusa na hlor. Pravilnim uvođenjem kalijumovih utičemo na bolju čvrstoću glavica.
Za fosfor je karakteristično da se lako hemijski vezuje u alkalnim i kiselim zemljištima. U alkalnim zemljištima, kada je pH>7 kalcijumov jon dovodi do prevođenja fosfora u nepristupačne forme dok u kiselim zemljištima pH<4 dovodi do povećanja koncetracije Al, Mn i Fe i smanjuje rastvorljivost biogenih elemenata Ca, Mg i P.
Savjetodavac za povrtarstvo Dipl.inž. Mira Miljković
Izvor: agroinfonet.com
PROČITAJTE:
Kada sijati kupus za berbu tokom cijele godine?
Zaštitite kupusnjače od kupusne muve
