Razlozi neželjenih i niskih prinosa pasulja su mnogobrojni. Mnogi od njih su, nažalost, rezultat čestih zabluda koje prate sjetvu ove povrtarske kulture.
Zabluda:
Često preovladava mišljenje da pasulj ne treba đubriti. Zbog čega se on često sije na najsiromašnijim parcelama. Proizvođači pored toga što ne đubre usjev često odaberu i najzakorovljeniju njivu, što opet neminovno dovodi do pada prinosa. Ipak, ovakvo razmišljanje kojom se često vode naši povrtari je velika zabluda. Za ostvarivanje visokog prinosa pasulja, kao i bilo koje biljke, zemljište mora biti opskrbljeno hranivima. Količina hraniva zavisi od agrohemijske analize i planiranog prinosa.
Istina:
Iako su potrebe pasulja za azotom velike, biljke to obezbeđuju 80% putem kvržičnih bakterija a 20% iz zemljišta. Zbog toga se azotna đubriva za pasulj upotrebljavaju u znatno manjim količinama. Ipak, biljkama pasulj je azot iz odnosno iz đubriva itekako potreban u početku vegetacije dok se na korijenu ne formiraju kvržice. Đubrenje fosfornim i kalijumovim đubrivima je takođe veoma značajno. Najveći dio ovih hraniva biljke koriste u prvom djelu vegetacije u period od nicanja do cvjetanja biljke usvoje 90-95% od ukupnih količina fosfora i kalijuma. Najintezivnije usvajanje je u fazi cvjetanja. Pasulj ima velike zahtjeve i u kalcijumu.
Izvor: Agromedia
PROČITAJTE:
Zašto treba da gajite tikve, kukuruz i pasulj zajedno?
Kako da vam pasulj dobro rodi?
