Šećer je šećer, a med je (pretežno) šećer. Ipak, ako trebate napraviti zdraviji izbor, onda je odgovor logično na strani pčelinjeg cijenjenog proizvoda.
Ljudsko tijelo razlaže hranu u glukozu i na kraju je koristi kao gorivo, što je složenija hrana, organizam mora uraditi više posla kako bi je razložio. Šećer je sastavljen od 50 posto glukoze i 50 posto od fruktoze, te se obično nalazi u voću i jako je jednostavan za razlaganje i zbog toga kažemo da brzo “ulazi u krv”, a višak toga tijelo počinje tretirati kao masnoću i tako je i slaže.
S druge strane med je također sastavljen većinom od šećera ali za razliku od ove prve tvari sastavljen je od svega 30 posto glukoze i manje od 40 posto fruktoze. Također 20 posto strukture otpada na druge šećere koji su izmiješani i od kojih je većina jako složena, a tu je i dekstrin, jedna vrsta brašnjavih vlakana. Ovo sve objašnjava što vaše tijelo troši više energije za razlaganje meda u glukozu, a istodobno tijelo akumulira manji broj kalorija.
Med pored svega navedenog sadrži i elemente u tragovima poput stvari koje su pčele pokupile tokom svojih putovanja od cvijeta do cvijeta, a to ovisi o regiji i vrsti meda do koje smo došli. Tako neki mogu imati različite količine minerala poput selena i cinka, kao i razne vitamine. Ono što dodatno ide u prilog medu kao mnogostruko boljem izboru je to što se ne razgrađuje u prirodi pa ne sadrži nikakve konzervanse i aditive.
Kao i sa bilo čim slatkim, moguće je pretjerati, ali ako želite iskoristiti kašiku i zagrabiti neko sladilo za čaj, onda je med definitivno bolji izbor od šećera.
Izvor: Body.ba
