Naslovnica Poljoprivredne grane Povrtarstvo Bakteriozna plamenjača rasada paprike

Bakteriozna plamenjača rasada paprike

Bakteriozna plamenjača rasada i nekrotična pjegavost lišća paprike (Pseudomonas syringae) može prouzrokovati značajne probleme u gajenju paprike.

Značajne štete mogu biti prisutne pri proizvodnji rasada paprike u toplom lejama i plastenicima.

SIMPTOMI

Na rasadu paprike na kotiledonima i prvim stalnim listićima, uočavaju se masne, tamno mrke, nekortične pjege. S obizirom da temperatura i vlažnost u objektima za proizvodnju rasada odgovaraju razvoju i širenju parazita, pjege se spajaju zahvatajući veći dio lisne površine, pri čemu dolazi do pojave simptoma “topljenja” rasada ili plamenjače i potpunog izumiranja biljaka.

Pojava pjega na stalnim listovima često prouzrokuje deformacije u razvoju, jer dolazi do neravnomjernog porasta zdravog tkiva i tkiva zahvaćenog pjegama. Osim što se simptomi prouzrokovani ovom bakterijom na biljkama u polju pojavljuju ranije tokom proljeća, teško ih je razlikovati od bakteriozne pjegavosti koju prouzrokuje Xanthomonas campestris pv. vesicatoria.

Sitne, nekrotične pjege, okružene hlorotičnim oreolom, uglavnom se uočavaju početkom sezone. Pri prohladnom vremenu infekcija se može proširiti na veliki broj biljaka prouzrokujući nekrozu i opadanje lišća i zastoj u porastu biljaka.

INFEKCIJA BILJAKA

Najčešći izvor zaraze su ostaci oboljelih biljaka i zaraženo sjeme. Odatle se infekcija širi na rasad, gdje i pričinjava najveće štete.

Gust sklop biljaka u lejama, intezivno zalivanje, prisustvo vlage na nadzemnim dijelovima mladih biljaka, visoka vlažnost vazduha i prohladno vrijeme s početka sezone pogoduju pojavi i visokom intezitetu zaraze. Zaraženim rasadom zaraza dospijeva  u usjev na polju. Dalje štirenje infekcije, kao i kod drugih bakterioza, odvija se kapima kiše nošenim vjetrom ili zalivanjem vještačkom kišom. Kištovito i prohladno vrijeme pogoduje širenju zaraze. Sa porastom temperature i nastupom sušnog perioda prestaje pojava novih simptoma i opasnost od daljeg širenja bolesti.

MJERE ZAŠTITE

Najznačajnije su preventivne mjere zaštite:

  • plodored
  • dezinfekcija supstrata za proizvodnju rasada
  • sjetva zdravog sjemena
  • regulacija temperature i vlažnosti u zaštićenom prostoru
  • gajenje manje osjetljivih sorti
  • navodnjavanje natapanjem u brazde

Prilikom pojave simptoma na pojedinačnim mjestima u leji, uklanjanjem oboljelih biljaka može se usporiti širenje zaraze na susjedne  biljke. Poslije toga biljke tretirati preparatom na bazi bakarhidroksida.

Izvor: agrosavjet.com

Exit mobile version