Ovo je tipičan predstavnik rasa dobrih nosilja. Vodi porijeklo od italijanske kokoške, koji su američki odgajivači ukrštali s nekim španskim i drugim rasama, uz strogu selekciju isključivo na nosivosti.
U toku ukrštanja, u zavisnosti od boje perija roditelja, stvoreni su razni sojevi: bijeli, crni, jarebičasti, žuti, crveni itd. Međutim, pri selekciji najveća pažnja posvećena je bijelom soju jer se on pokazao kao najbolji materijal kako u pogledu potencijalnih proizvodnih svojstava tako i u pogledu doslijednog prenošenja tih svojstava i bijele boje perija na potomstvo.
Pročitajte: Australorp kokoška
Bijeli soj leghorna danas je najrašireniji i najcjenjeniji. Na bazi američkog bijelog leghorna u nekim zemljama Evrope stvoreni su novi tipovi (engleski, italijanski, njemački i dr.), ali ni jedan od njih nije u pogledu proizvodnih osobina nadmašio američkog leghorna.
Ekonomska svojstva
Leghorn spada u lakše rase: kokoške su teške 1,5 do 2 kg, a pijetlovi 2,5 kg. Prosječna nosivost iznosi 180-200 jaja, dok bolji zapati daju prosječno i po 270 i više jaja, a rekorderke i preko 340 jaja godišnje. Mada u pogledu snesenih jaja leghornu ozbiljno konkurišu neke druge rase (rodajland, plimutrok, crni orpington, bijeli vijandot i njuhempšir), u pogledu ukupne težine snesenih jaja on nema konkurenta (težina jaja 60 – 70 g). Pored visoke nosivosti lenghorn se odlikuje ranostasnošću, jer kokice pronesu u 5. ili 6. mjesecu, i pošto vrlo rijetko ili nikako ne kvocaju, nose tokom cijele godine.
Meso leghorna nije ni obilno ni kvalitetno međutim, pilići ove rase imaju sočno i ukusno meso, a pored toga vrlo brzo rastu. Još jedna osobina povećava ekonomske prednosti ove rase: leghorn odlično iskoršćava pašu.
