- Oranje u proljeće neposredno pred sjetvu– (osim ako je zasijana ozima kultura koja se koristila u rano proljeće, npr. ljulj za krmu). Tlo u tom slučaju ne promrzne, takva brazda se stvrdne (zapeče), tanjiranje i/ili sva ostala dopunska obrada tla ne omogućuju dobru pripremu tla za sjetvu, nema kvalitetne posteljice za sjeme i dovoljno usitnjenog tla za prekrivanje sjemena. Sjeme ostaje na površini ili pod većim strukturnim agregatima (grudama), nema dobar kontakt sa tlom, u sušnim uslovima propada jer se klica i korjenčić osuše.
- Zaoravanje krutog stajskog đubriva u proljeće – neposredno pred sjetvu, naročito ako nije zreo (u stanju humifikacije).
- Sjetvu farmerskog sjemena – iz nepoznate proizvodnje i porijekla, slabe klijavosti i energije klijanja (nedeklarirano sjeme). Iz prakse je poznato da je često glavni krivac za neuspjeh proizvodnje loša kvaliteta sjemena, a ne drugi faktori.
- Sjetvu kultura gustog sklopa rasipačima – zbog male količine i sitnog sjemena nekih kultura (npr. uljana repica, trave, djeteline, rauola) rasipači nisu dovoljno precizni, sjeme često ostaje na tlu i propadne ili je mamac za ptice i druge životinje.
- Prekasnu sjetvu – bez dovoljno vlage u tlu i izvan optimalnih rokova.
- Prekasnu kultivaciju – dobro razvijenih usjeva bez pokorice, čistih od korova, dobro ishranjenih (obavljena dostatna gnojidba). Kultivacijom ovakvih usjeva u odmakloj fazi razvoja dolazi do oštećenja postranih korjenčića koji su se proširili u međuredni prostor što dovodi do smanjenja upojne moći vode i hraniva iz tla.
- Predugo ostavljanje strništa nakon žetve – u sušnim godinama izaziva dodatni gubitak vode iz tla.
