Uzgoj i čuvanje bijelog luka zahtijeva pažljivu primjenu određenih tehnika kako bi se osigurala dugotrajnost i očuvanje svježine. Ovde ćemo istražiti nekoliko efikasnih metoda čuvanja bijelog luka.
- Pletenje vijenaca: Vijenac nije samo dekorativan, već ima i funkcionalnu vrijednost u čuvanju bijelog luka. Stabljike i listovi ne sijeku se direktno, već se samo skraćuju korjenčići sa donje strane. Ova tehnika omogućava bijelom luku da nastavi uzimanje hranljivih materija iz listova i produžava njegovo vrijeme čuvanja.
- Snopovi sa kanapima: Ukoliko niste vješti u pletenju vijenaca, bijeli luk možete čuvati i u snopovima. Po četiri do pet glavica vezuju se kanapima. Listovi se malo skraćuju, a korjenčići sa donje strane se takođe skraćuju kako bi se očuvala svježina bijelog luka.
- Sušenje i čuvanje u mrežastim vrećama: Treći način čuvanja uključuje sušenje, čišćenje i odsijecanje nadzemnog dijela bijelog luka, ostavljajući vrat dužine oko 2 cm. Donji korijenčići takođe se skraćuju na dužinu od oko 1 cm. Glavice bijelog luka se čuvaju u mrežastim ili pletenim vrećama i korpama u plitkom sloju.
- Gajenje u drvenim gajbicama sa pepeom: Četvrti način čuvanja podrazumeva gajenje bijelog luka u drvenim gajbicama. Na dno se pospe pepeo, bijeli luk se ređa, a zatim se prostor između glavica luka popunjava drvenim pepelom. Bitno je koristiti isključivo pepeo od drveta.
- Zamrzavanje: Ukoliko nema velikih količina, bijeli luk se može zamrznuti. Glavice se pakuju pojedinačno u kese, omogućavajući izdvajanje jedne po jedne kada je potrebno. Ovaj način čuvanja čini beli luk dostupnim tokom cijele godine.
Važno je napomenuti da bijeli luk treba čuvati na prozračnom mjestu na temperaturi od 2-4 stepena Celzijusa, pri vlažnosti vazduha od oko 70%. Ove tehnike čuvanja garantuju da će bijeli luk zadržati svoj ukus i hranljive vrednosti dugi niz mjeseci.
