Neobično ali ipak moguće – japanska jabuka iz voćnjaka u Srbiji. Berba kreće sa prvim jačim mrazevima i kada otpadne lišće sa stabla.
Za gajenje je, kažu proizvođači, lakša od domaćih sorti, a i cijena joj je duplo viša. Najveći kupci su trenutno Kinezi.
U bašti koja se prostire na sedam ari u selu Ečka Luka Mijajev podigao je voćnjak, a čuvene egzotične sadnice u njemu prije podsjećaju na neko ukrasno bilje.
Riječ je o japanskoj jabuci poznatijoj kao kaki, u prevodu hrana bogova. Nacionalno je voće Japana mada potiče iz Kine.
“Što se tiče broja jabuka to je negde oko 250 stabala. Sve zavisi od starosti jabuka koliki će biti prinos. Računam da najstarije jabuke mogu da imaju prinos od 30 do 35 kilograma, mlade od 10 do 15 kilograma, tako da očekujem rod četiri i po možda pet pa čak i šest tona”, objašnjava Mijajev za RTS.
Prema njegovim riječima, što se tiče kupaca, ranije su to bili Beograđani, a sada je interesantno da su Kinezi, koji su došli ovde, prepoznali njihovo voće i oni su najveći kupci.
Mile Nikolić iz Ečke kaže da bere i domaće jabuke, ali su ove daleko ukusnije i kvalitetnije. “Lakše se beru i zanimljive su za ovo naše podneblje”, poručuje Novaković.
Postoji više od 200 različitih vrsta. Kaki je u devetnaestom vijeku stigao u Evropu gdje uspijeva u području blage sredozemne klime.
“Japanska jabuka je vrlo interesantna voćna vrsta kako po izgledu svojih plodova tako i po načinu njenog konzumiranja. Bere se posle prvih mrazeva, a konzumira kada omekšaju na sobnoj temperature i postanu prijatne za jelo. Dosta je slična mušmuli, njeno gajenje je ograničeno niskim temperaturama koja može da strada na minus petnaest stepeni”, objašnjava Milinko Sinđić iz PSS Zrenjanin.
Nutricionisti ističu da japanska jabuka ima dva puta više voćnih vlakana i neophodnih mikroelemenata od obične jabuke. Bogata je antioksidantima i vitaminima. U narodnoj medicini koristi se za ublažavanje želudačnih tegoba.